Dobar glas se daleko čuje. Loš još dalje. A glas koji su Beranci čuli nakon objavljivanja projekata Kapitalnog bužeta Crne Gore za 2024. godinu predstavljao je „bombu“! I izazvao reakciju lokalne uprave. Snažnu poput praska petarde! Koje se niko ne plaši.
Naime, informacija o visini odobrenih sredstava za kapitalne investicije na području beranske opštine u iznosu od dva miliona eura izazvala je opravdano nezadovoljstvo građana Berana. I reakciju, već opisanu, od strane predstavnika lokalne uprave, koji su na konferenciji za medije, neuspješno, pokušavali da obrazlože zašto je Berane tako loše prošlo sa predviđenim kapitalnim budžetom za 2024. godinu.
Više pokušavajući da opravdaju svoj (ne)rad nego da ukažu na diskriminaciju grada, predstavnici Opštine Berane su nabrajali projekte koje su pripremili i kandidovali, koji su, kako su navodili, „bili kvalitetno pripremljeni i u skladu sa strukom i potrebama građana“, ističući šta su sve uradili „da bi Berane bolje prošlo“ sa kapitaknim projektima.
No, niko od njih, a bili su prisutni predsjednik i potpredsjednik Opštine, sekretarka Sekretarijata za razvoj i investicije i glavna gradska arhitektica, nije dao bilo kakav odgovor na vrlo jednostavno pitanje: Ako je tako, ako su projekti kvalitetno urađeni, zašto nijesu dobili znatno veću podršku od strane Vlade Crne Gore?
Na jednostavno pitanje, izbjegli su davanje još jednostavnijeg odgovora. Osim izražvanja nade da će se u komunikciji sa predsjednikom Vlade pronaći mehanizam da se podrži još neki projekat, čelnici lokalne uprave nijesu, čak ni u naznakama, saopštili kakve će, eventulno, preduzeti korake da se ovakav, ignorantski, odnos centralne vlasti više nikad ne ponovi prema građanima Berana.
A možda upravo zbog takvog odnosa beranske vlasti prema Vladi, ovaj grad ovako i prolazi sa kapitalnim projektima. I ne samo sa njima. Danas je očigledno, Berane, u ovoj državi više niko ozbiljno ne doživljava! Ni političke subjekte u ovom gradu, ni lokalnu vlast, pa, čak, ni građane! Da nije tako, ne bi, valjda, državna vlast, inače „preslikana“ sa lokalnom vlašću u Beranama, odnosila se maćehinski i sa nipodaštavanjem prema građanima nekadašnje treće- četvrte opštine u Crnoj Gori po broju stanovnika i četvrte- pete po industrijskoj razvijenosti.
Kako, za sada, niko nije dao predlog kako reagovati na predviđeni kapitalni Budžet Crne Gore, spreman sam na taj rizik. Rizik da ponovim predlog koji sam dao na pomenutoj konferenciji.
U najkraćem, on glasi da bi trebalo razmisliti o bojkotu realizacije odobrenih projekata! I predložiti Vladi Crne Gore da se sredstva planirana za Berane, preusmjere u neke od projekata na području Budve, ili Tivta. Može i Podgorice! Da podržimo te ili opštine njima slične razvijenosti!
Znam, neko će reći da je meni lako predložiti da se odbije realizacija predviđene mizerije od broja projekata, jer se takvim predlogom ne zamjeram soptvenim partijskim vrhuškama. Lakše je, na primjer, reći da, zahvaljujući ostacima „bivšeg režima“, zlo još nadvladava dobro i progres. Najlakše je konstatovati da prošlost ne dopušta budućnosti da se razmahne!
No, da su Beranci makar i minimalno zadovoljni pažnjom aktuelne Vlade ili da nam je ekonomija makar približna snazi one s kraja osamdesetih godina prošlog vijeka, najavljene „kapitalne investicije“, opštinski odbori političkih partija, lokalna uprava, a najviše Vlada Crne Gore predstavljali bi nam samo zabavu. Ovako, kada ničega od toga nema, lokalna uprava nam predstavlja anesteziju pomoću koje Beranci, navodno, neće osjećaju bol dok im „hirurzi“ iz Vlade Crne Gore operišu mozak.
Jer, šta bi drugo predstavljalo, osim „operacije mozga“, objašnjenje kad život građana Berana, sa ovakvim učincima lokalne vlasti i sa ovako „izdašnom“ Vladom, podrazumijeva da si gladan, bez posla ako se nijesi udomio na lokalni budžet, da si obmanjivan, prodat, obeščašćen, blokiran, bez nade za djecu koje je sve manje u ovom gradu. Da si apatičan, očajan i ponižen... I, ovdje, sada, nedostaje istorijska analogija, a valjalo bi je imati.
Međutim, teško da će se u Evropi naći neka vlast koja je za kraće vrijeme prokockala više nada i povjerenja građana, značajniju energiju, da bi sloj novih prvoboraca obavio socijalnu revoluciju u sopstvenu korist, nego što je to slučaj sa parlamentarnim većinama i vladama u prethodne tri godine. Kako u Beranama, tako i na državnom nivou!
Ono za šta je DPS-ovcima trebalo tri decenije, ovi, aktuelni, se trude da ostvare za tri godine. Zato je visina investicije u Beranama bliža planiranim izdvajnjima za Gusinje, Šavnik ili Plav, nego Cetinju, Bijelom Polju ili Rožajama! Zato je i naša situacija danas vrlo jednostavna.
U Beranama, izgleda, niko normalan Vladi Crne Gore više ne vjeruje ništa. Ovu Vladu čine ponavljači iz istorije. Koji ništa nijesu naučili iz iskustva Vlade Zdravka Krivokapića koji ih je, većinu, sa sve premijerom Spajićem, i promovisao kao naše spasitelje. Apostole, kako je nazivao neke od njih. Naravno, posebno Spajića!
Zato i ovu, kao i njegovu vladu, razara alavost. I populizam! Želja da se prevarama dopadnu svima! Razaraju ih i funkcije, koje su nadrasle većinu ministara.
Iz pomenutih razloga i svakim novim danom, ovaj grad sve više postaje društvo zadavljeno alkohomom, drogom, primitivizmom, kriminalom, korupcijom... Djeluje kao da država od Berana namjerno pravi mjesto bez karaktera, lišeno svoje kičme i sopstvene želje za razvojem.
Ipak, za razliku od lokalne uprave, koja je na održanoj konferenciji „oštro reagovala“ na predviđena kapitalna ulaganja države tokom 2024. godine, ne treba se iznenaditi ako na podcjenjivački odnos zvanične Podgorice prema ovom gradu, reaguju građani. Možda novim okupljanjima na već čuvenoj Persinoj stanici ili ispred tunela na Jelovici. Što je već viđeno!
A da li će država uspjeti u svom naumu da podcjenjuje potrebe građana ove opštine, ili će Beranci, ipak, odbraniti makar samopoštovanje? Na svima nama je da pokažemo!
Saša Radunović