Standardna pitanja nakon svih izbora, pa i crnogorskih, jesu: Ko će i kada formirati Vladu? Nakon oktobarskih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori ovim pitanjima se bavila, pored opozicije, i većina građana. Najmanje prostora ovim polemikama je posvetila Demokratska partija socijalista. Razumljivo i očekivano!
Svi koji su pomnije pratili izbornu kampanju, u Crnoj Gori je to visok procenat, mogli su zaključiti da će Vladu formirati DPS sa svojim tradicionalnim partnerima. To se potvrdilo i u izbornoj noći nakon prvih nezvaničnih rezultata, naročito nakon proglašavanja zvaničnih rezultata od strane Državne izborne komisije. Zašto je to tako? Najprije, što je i na ovim izborima Demokratska partija socijalista potvrdila (samostalan nastup) da je i dalje najšnažnija politička partija u Crnoj Gori i da je daleko iza sebe, po rezultatima, ostavila koalicije i partije koje su se u kampanji predstavljale kao ozbiljni pretedenti za formiranje nove Vlade. Drugo, tradicionalni partneri DPS-a su u kampanji predstavljali svoje programe i dalju viziju razvoja Crne Gore, gdje se, nedvosmisleno i jasno, iskazuje NATO kao strateški cilj Crne Gore, što je i DPS činio. Treće, niko od tradicionalnih partnera Mila Đukanovića nije saopštavao sa kim neće u Vladu. Kampanja je jasno poručivala sa kim hoće. Bolje rečeno, njihovi programi, naročito spoljnopolitički dio, se, skoro potpuno, poklapaju sa programskim viđenjima DPS-a. Četvrto, manjinske partije su u ove izbore ušle kao vlast, te su sa pozicija vlasti i slale poruke građanima Crne Gore, odnosno biračima. Razloga ima još.
Opozicione partije, prije svih Demokratski front (ovog puta okupio više partija, nevladinih udruženja, intelektualaca, pojačan, kako rekoše, i Komunističkom partijom) i Velika koalicija Ključ svoju kampanju su potrošili (njihov izbor) na optužbama, klevetama, neargumentovanim programskim ciljevima, dijelom nejasnim stavovima u vezi sa natointegracijama, a dijelom protiv NATO-a, povlačenjem sankcija Rusiji, povlačenjem priznanja Kosova, nerealnim prijedlozima za rješavanje standarda građana na sjeveru, svi do posljednjeg su protiv Auto-puta, i sl. Onda se, jasno, postavlja pitanje: Šta ih spaja sa manjinskim partijama? Skoro, pa ništa! No, i pored toga, u izbornoj noći, Emilo Labudović (DF) saopšti, spikerski kao nekada u Dnevniku TVCG, da je opozicija pobijedila. Izraz lica mu nije, razumije se, bio pobjednički. Primijetili su svi. Sabra on sve - i ni riječi o neregularnosti izbora. Narednih dana im je bilo jasnije što se tiče izbornog rezultata, te je nepriznavanje rezultata izbora njihova opcija. No, i pored toga, Nebojiša Medojević (DF) poziva i nudi Rafetu Husoviću, predsjedniku BS i aktuelnom potpredsjedniku Vlade Mila Đukanovića, mjesto mandatara!! Gospodin Husović je tu ponudu shvatio toliko ozbiljno da se na nju nije ni osvrnuo! Izgleda je upamtio da ih iz Demokratskog fronta u kontinuitetu nazivaju Milovim satelitima, a sada bi oni (DF) da budu sateliti Milovih satelita. Sve radi gole vlasti! A šta je, onda, sa izbornim programom Fronta?? Mandatar i manjinska Vlada! Ponuda koja se odbija!
Vlast po svaku cijenu je cilj i Koalicije Ključ. U ime Koalicije, Dritan Abazović, i on, gospodinu Rafetu Husoviću nudi sve. I mjesto mandatara i cijeli kabinet. Nudi mu i Vladu sa Ključem, a da Demokratski front samo diže ruke u Parlamentu! Biće – da je Husović digao ruke od njih! Razumio je da je i Frontu i Ključu cilj da nakon mjesec dana, ili dva, izazovu krizu, pa ponovo na izbore. Izgleda - vole da gube!
Realnost je drugačija. Novu Vladu formiraće Demokratska partija socijalista (u kampanji je to i obećala) sa manjinskim partijama, sa kojima u kontinuitetu izgrađuje međusobno povjerenje i sa Socijaldemokratama. Ključ, Front i Demokrate su i u kampanji rekli da neće sa Milom. On ih, istine radi, nije ni zvao. Očigledno je da sa njima neće niko – iako zovu!
Mandatar je određen (DPS), a sastav Kabineta će brzo biti poznat.
Parlamentarni izbori su, time, zakazani za 2020. godinu!
Dr Draško Došljak
