„Car. Kralj. Rođeni pobjednik. Najljepši. Najbolji. Najmlađi. Najpametniji... Sve i samo naj. On je naša nada. Sjedio sam sa Dadom i predložio mu... Razgovarali smo ja i Dado. Bio sam kod Dada, kući, na čestitku“...
Ukoliko izbjegnemo priču o tipičnom beranskom i udvorničkom ponašanju pojedinaca koji su, kao i uvijek, na strani pobjednika, te odustanemo od nagađanja koji će broj, od 12 do 14 hiljada zdravica čestitke, dobiti novi predsjednik Opštine Berane, umjesto 8.271 koliko je građana podržalo Koaliciju "Zdravo Berane SNP-DF“, pitanje je šta, u političkom smislu, donosi novi predsjednik beranske opštine, šta ga očekuje, šta nasljeđuje i koje probleme mora da rješava.
Takav osvrt zaslužuje Dragoslav - Dado Šćekić. Poslanik Socijalističke narodne partije (SNP) u dva mandata, uz Aleksandra Damjanovića jedan od predvodnika mlađe generacije političara iz te partije koji je, kao prvi od njih, ostvario veliki rezultat - pobjedu na lokalnim izborima u Beranama.
Nesporna je njegova politička hrabrost. Dokazao je to preuzevši rizik da, bez saglasnosti Glavnog odbora SNP-a, što je statutarna obaveza, formira i predvodi Koaliciju „Zdravo Berane SNP-DF“, protiv čijeg su nastupa bili, nije tajna, neki od čelnih ljudi njegove partije, ali i DF-a.
Tim činom Šćekić je rizikovao svoju političku karijeru, jer je pitanje kako bi reagovali u njegovoj stranci da nije ostvario veliki rezultat i da li bi njegova politička karijera krenula silaznom putanjom.
Osim toga, hrabrost ali i razumijevanje politike, pokazao je shvatajući značaj javnog dijaloga o velikom izazovu eventualnog članstva Crne Gore u NATO savez, kao jedan od rijetkih opozicionih predstavnika, koji je već od 2009. godine uzeo učešće u tom procesu i, sa manje ili više uspjeha, iznosio svoje i stavove partije kojoj pripada po tom pitanju.
Uprkos zamjerkama koje su mu upućivane zbog toga (što su mu prebacivali i pojedini politički takmaci tokom predizborne kampanje) u tom procesu nije povlađivao kritičarima, prije svega, iz redova svoje partije.
Napuštajući udobnu fotelju opozicionog poslanika i preuzimajući vrelu stolicu privredno i ekonomski nerazvijene Opštine Berane, osim hrabrosti demonstrirao je i želju da pomogne razvoju grada, ali se i izložio riziku da „politički sagori“ ukoliko relativno brzo ne bude imao opipljivih, pozitivnih rezultata.
Odlikuje ga tolerancija, ali i umijeće da rukovodi procesima bez velike pompe. Najbolji dokaz za to je uspjeh „čišćenja“ Opštinskog odbora SNP-a od dijela partijskih jastrebova, mada taj proces, još, nije dovao do kraja, o čemu je „Espona“ pisala odmah nakon njegovog imenovanja za predsjednika OO SNP.
Istina, kako smo u tom tekstu objavili, taj posao mu je bio olakšan jer je preuzeo rukovođenje partijom od Rada Vojvodića koji je u periodu 2007- 2012. godine, stabilizovao OO SNP-a čije se članstvo godinama prije toga osipalo.
Toleranciju ili, bolje reći, pragmatizam, demonstrirao je već prvim javnim nastupima nakon pobjede u Beranama, kada se nije libio da govori da želi dobru komunikaciju i saradnju sa svima, posebno akcentujući Vladu Crne Gore, najavljujući na taj način pojavu „novog Dejana Mandića“ (predsjednika Herceg Novog) ovog puta na sjeveru države.
To je učinio više puta, pa bi se neupućeni posmatrač mogao zapitati: da li će sprovoditi program svoje partije ili DPS-a.
Očigledno i ispravo, to mu ne smeta, te da logikom: Sve što je korisno za Berane, ma sa koje strane dolazilo, dobro je.
No, ta odlika, pomirljivost i težnja ka kompromisima će mu tek trebati, jer sa funkcije na kojoj se nalazi, moraće da pravi različite i česte kompromise kako sa ljudima iz sopstvene partije, još više i sa koalicionim partnerima.
Oni će mu biti neophodni jer, kao političar koji je, za sad, ostavljao utisak pragmatičnog čovjeka, svjestan je da izbori na kojima je pobijedio nijesu predstavljali takmičenje programa i ideologija, već referendum „za i protiv“ njegovog prethodnika, od čega su krhka koalicija i on lično politički profitirali.
Ogovornost
Od nedjelje, devetog marta, Šćekić je, nesporno, prvi beranski političar. Nalazi se na mjestu sa kojeg će dominantno uticati na uslove života svih građana te opštine, a to, za razliku od opozicionog djelovanja, zahtijeva mnogo veću odgovornost i svakodnevno donošenje krupnih, životno važnih odluka, koje sve moraju biti usklađene sa zakonom.
U vrlo kratkom vremenskom periodu mora riješiti gorući komunalni problem - lokaciju privremene deponije i tražiti trajno rješenje tog problema, a to je danas, u politički podijeljenim Beranama, izuzetno teško, u šta se, sa mjesta predsjednika opštine, već uvjerio.
Od svog prethodnika je naslijedio ogroman broj zaposlenih u Opštini Berane i javnim ustanovama i preduzećima čiji je ona osnivač, dok većina onih koji su podržali koaliciju „Zdravo Berane“ i koji ga danas slave, očekuje od njega pomoć i posao.
Blokiran žiro račun Opštine i naslijeđeni dug koji, kako se nezvanično procjenjuje, iznosi oko 10 miliona eura, samo će otežati funkcionisanje vlasti koju personifikuje.
Pored toga, obavezao se na „nepartijsko zapošljavanje“, „punu podršku poljoprivrednicima, „jačanje turizma i turističkih kapaciteta“, "pomoć lokalnim preduzetnicima“, „privlačenje pravih investitora“ i „partnersku saradnju sa udruženjima građana“.
Da bi u tome uspio, Šćekiću je neophodno da izgradi sistem u kojem će se kolektivno donositi i sprovoditi odluke, za koje će svaki pojedinac, imenom i prezimenom odgovarati, a ne da ih sam donosi i na taj način destimuliše timski rad.
Pored popularnosti koju trenutno uživa, to će mu biti jedan od najtežih poslova.
Ukoliko u tome uspije, „Hitna sanacija hale sportova“, „Unapređenje sportske infrastrukture“, „Organizacija sportskih manifestacija“, ali i „Hitna sanacija postojećeg nelegalnog smetlišta „Vasova voda“, „Realizacija projekta reciklaže otpada“, „Uređenje zelenih površina“, „Zaustavljanje devastacije Lima i šuma“ i „Podrška projektima zaštite, očuvanja i unapređenja životne sredina“, kako je najavio predizbornim programom, trebalo bi da obilježe dobijeni mandat.
Da bi sve to ostvario, potrebni su mu vrijeme, novac i kadrovi, a pitanje je da li i koliko od svega pomenutog ima na raspolaganju.
Saradnici i savjetnici
Opštinska kasa je prazna, žiro račun blokiran i novca, evidentno je, nema. Ni vrijeme mu nije saveznik jer će stanje koje je zatekao, a koje je izuzetno teško, moći da se toleriše, prije svega od strane glasača koji su ga podržali, nekoliko mjeseci (sasvim izvjesno do održavanja lokalnih izbora u preostalim crnogorskim opštinama), nakon čega će početi da se mjere učinci njegove vlasti.
No, ono što se tiče samo njega i na šta može da utiče, jeste izbor najbližih saradnika i to će predstavljati jedan od najznačajnijih poteza koje će povući.
Posebno jer je na čelu koalicione vlasti, koju čine tri politička subjekta (SNP, NOVA i PzP), pa će i onako mali broj kvalitetnih kadrova u Beranama biti limitiran i političkom podjelom funkcija.
Nezvanično, prvi mu je savjetnik Veselin Bakić - bivši dugogodišnji predsjednik Opštine Andrijevica, koji slovi za jednog od boljih poznavalaca rada lokalne samouprave u Crnoj Gori i to bi trebalo da predstavlja pogodak.
Bez obzira da li se radi o partijskom „udomljavanju“, kako se već šire gradske priče ili profesionalnom izboru stručnog lica, bitno je da Bakiću, ali i svim ostalim savjetnicima i saradnicima rukovodećeg tima koji će formirati omogući punu slobodu, ali i nametne odgovornost kako bi mogli da procese kojima će rukovoditi proprate od početka do kraja, ne krijući se iza njegovog imena.
Samo tako mu mogu biti od koristi i opravdati povjerenje koje će im ukazati. U suprotnom, ukoliko ne budu imali slobodu da iznesu i sprovedu svoje zamisli i savjete, niti će on lično, niti Opština, kao institucija, ni Berane imati koristi od njih, a samim tim ni od Šćekićevog rada.
Ukoliko je suditi po nekim od prvih poteza koje je povukao, ili su ga saradnici pogrešno savjetovali, ili nijesu odgovarajući, ili ih nije poslušao.
Greške
U ovom tekstu neće biti riječi o Šćekićevim greškama kao predsjednika opštine (a bilo ih je za ovo kratko vrijeme) jer smo desetog marta, čestitajući izbornu pobjedu Koaliciji „Zdravo Berane SNP-DF“, saopštili da prvih 100 dana rada nećemo negativno komentarisati funkcionisanje lokalne samouprave.
Saša Radunović
Autor je Izvršni direktor NVO Spona i
savjetnik urednice Elektronskih novina „Espona“