Tačno godinu dana od kako je “vječita opozicija”, konačno, uspjela da svrgne s vlasti DPS i koalicije čije je okosnice činila ta partija, građani imaju malo razloga da slave. Monopoli i privilegije bivše vlasti nijesu razbijeni, već su ih umjesto jednih, naslijedili drugi.

Dvadeset pet godina od smrti crnogorskog književnika i novinara Zorana Kopitovića (1961-1996)

Ovo nije osvrt o šestoj tituli osvojenoj na Vimbldonu. Ni o Đokovićevom 20 grend slem peharu. Ni o broju nedjelja koje je proveo na prvoj poziciji ATP liste. Ni o njegovom pozitivnom skoru u međusobnim duelima sa najvećim rivalima: Rodžerom Federerom i Rafaelom Nadalom. Ovo su redovi posvećeni ČOVJEKU poniklom na prostoru ovog regiona, kako prostor bivše Jugoslavije, ružno, oslovljavaju oni koji pripadaju sloju koji sebe naziva džet setom i koji su oličenje uspjeha krupnog kapitala.

Ratni zločinac Radovan Karadžić, porjeklom sa Durmitora iz Crne Gore, osuđen je za najgnusnije zločine protiv čovječnosti uključujući i genocid u Srebrenici. Ako ništa više, to je dovoljan razlog i opravdanje za usvajanje Rezolucije u Parlamentu Crne Gore, kojom je osuđen taj isti genocid i njegovi počinitelji.

(80 godina 13. jula 1941)

I Crna Gora dobi “svoju Bojnu”. “Crnogorske Čavoglave”. Nadajmo se samo u pjesmi. Jer, gdje je “bojna”, kao odgovor se pojave “trojke”. Može i obrnutim redom. Suština se ne mijenja. A, onda dolaze “handžar divizije”, nekakve “milicije”, brojne paravojne i parapolicijske bande. Nakon toga se više nikome ne pjeva. Ni muzika se ne sluša. Po nepisanom zakonu, tada se čuje samo plač.

Parlament Republike Kosovo usvojio je rezoluciju o genocidu u Srebrenici, a usvojena je i u parlamentu Republike Crne Gore prošlog mjeseca. Da li ovakva ofanziva protiv onih koji destabiliziraju Balkan dolazi nakon skorašnje posjete Evropi predsjednika Amerike Joe Bidena?