Kao u priciProblem je nastao kada se glavni junak moje priče oteo kontroli.

Šta god da napišem, on je tjerao po svome.

Od pozitivnog lika pretvarao se u krajnjeg negativca.

Usput se latio oružja - mimo mojih didaskalija - te je prijetila opasnost da bi neko mogao da strada.

Pokušao sam da izbrišem tekst do onog mjesta gdje počinje da otkazuje poslušnost, ali nijesam uspio.

Štitio ga je neki error.

A onda i prva žrtva!

Izdavač je tražio da potpišem dokument po kojem snosim punu odgovornost za poteze svojih likova.

To je od mene tražila i filmska industrija (u slučaju da se od priče bude pravio film).

Svi su htjeli da se zaštite.

Ostao sam usamljen u borbi protiv svog glavnog junaka koji je - ubrzo - sa pojedinačnih, prešao na masovna ubijanja.

Ništa mi drugo nije preostalo nego da uđem u priču i lijepo se obračunam sa njim.

Nijesam zaboravio da u scenariju napišem kada i gdje da se nađemo na dvoboj.

Iz znatiželje da vidi ko to ima hrabrosti da mu se suprotstavi, došao je.

Bilo ga je pomalo strah kada je vidio da umjesto oružja nosim najnoviji antivirus program kojim sam mogao da sredim svaki, pa i najveći error u sistemu.

Najprije sam ga dobro iskritikovao, a onda saslušao.

Ni slutio nijesam koliko je pozitivan lik.

A zamalo da ga izbrišem.

Vratio sam se iz priče i nastavio priču.

U nastavku sam dopisao rasplet kakav mi je moj glavni junak sugerisao.

On je, zapravo, u dogovoru sa epizodnim ulogama, htio od sebe da stvori lik bez mane i straha (koji će mu kasnije trebati) pa su mu ovi dopustili da ih tamani i razgoni kao Turke na buljuke.

Naravno, koristeći lažne metke, ali toliko uvjerljivo da je svima mogao uliti strah u kosti.

Glavni junak mi je mejlom slao svoje zabilješke, a ja sam po njima osmišljao radnju.

Prepustio sam mu da on odlučuje o svemu, dok sam ga ja - kao njegov pisac - samo slijedio.

Imao je ideju da uđe u tajne račune svih moćnika koji su na nedozvoljen način dolazili do novca, a zatim taj novac da vrati onima od kojih je uzet.

A uzet je, mahom, od epizodnih likova putem nameta i drugih nametljivosti.

Dogovor je da to radimo paralelno: on u priči, a ja u stvarnosti.

Pa ko više postigne.

I kako to biva, u priči je sve teklo savršeno, dok je u stvarnosti svuda zapinjalo.

Nemoćan da slijedim svog glavnog junaka, ponizno sam se povukao, a njemu sam dao odriješen scenario.

Kad tamo zavede red, neka nas posjeti.

Tek mi smo za priču.

Perica Jokić

 

Otvorena televizija eu banner

 

Aforizam dana:

Ako poligraf laže, palica ne laže.
Živko Kulić
Aforizmi >>>

Predstavljamo knjigu:

Preporučujemo knjigu:

 

Vildan knjiga

 

Priča eSpone