Svemirski-dnevnikOvih dana je iz štampe izašao roman “Svemirski dnevnik” autora Perice Jokića. Nova knjiga ovog poznatog beranskog satiričara izašla je u izdanju Udruženja balkanskih satiričara Srbije “JEŽ”.

Za izdavača je potpisan Radivoje Bojičić, lektor i korektor je Maja Jokić. Naslovna strana, “Heliocentrični sistem” djelo je Perice Jokića, dok su korice Milan Beštić.

Recezent je Bojan Rajević.

A.S.

Jedna intimna istorija

Roman Perice Jokića svojim naslovom aktivira kodove dva žanra, naučno- fantastičnog i dnevničkog. Već i letimičnim pogledom na organizaciju teksta, može se primijetiti da ovdje nije riječ o dnevniku u tradicionalnom smislu riječi, sa preciznim navođenjem datuma kada dnevnički zapisi nastaju, već Jokićev Svemirski dnevnik, ako primijetimo komentare, koji se, kao formalni eksperiment, javljaju na kraju svakog poglavlja dnevnika, prije možemo označiti kao svemirski blog. 

Ipak, iako direktno navođenje datuma za koje se pojedinačne epizode vezuju, izostaje, vrijeme događanja sugerisano je diskretno, upućivanjem na pojedine istorijske događaje. Aktiviranje dvaju žanrovskih kodova, dvaju posve različitih obrazaca pisanja, s obzirom na zahtjeve koji se tiču istinitosti teksta (dnevnik insistira na tačnosti i pouzdanosti informacije i visok nivo vjerodostojnosti, za razliku od naučno-fantastičnog žanra koji nikakvu mimetičnost ne postulira), daju Jokićevom romanu, već u startu, jedan paradoksalan status koji odmah jamči zanimljivost narativnog štiva. 

Razumije se, imajući u vidu činjenicu da je ovaj umjetnički tekst organizovan kao niz poglavlja, nesumnjivo je ovo novo Jokićevo djelo dozvoljeno žanrovski determinisati i kao roman. Na takvo određenje podstiče i ambicija da se zahvati veoma veliki, sveobuhvatan, rekli bismo, opseg slike svijeta, prostorno i vremenski.

Sveobuhvatan pogled Jokićevom pripovjedaču omogućuje perspektiva smrti u kojoj se narativna instanca situira već u prvom poglavlju. Smrt je mjesto sa kojeg se posmatra svijet. Čitaocu nije dopušteno da se dvoumi – naslovom prvog poglavlja naglašeno je: Sigurno sam mrtav. 

Motiv smrti je ovdje da posluži kao kompoziciona motivacija i da pripovjedaču omogući širinu narativnog zahvata i pogleda na stvarnost. Jokić se ne zadržava na ispunjavanju kompozicionih zahtjeva nego motiv smrti koristi da pišući o njemu uobliči i humorističan ton kojeg će se dosljedno držati u cijelom romanu. Smrt je još konceptualizovana kao novi prostor u kojem se život počinje odmotavati od početka. Ovdje je riječ o doslovnom shvatanju i hiperbolizovanju uvjerenja da se u trenutku smrti čovjeku odmotava čitav život pred očima. Doslovno razumijevanje i realizacija figure do hiperboličnih razmjera stvorili su uslov za fantastično pripovijedanje koje će uslijediti.

Već je pomenut formalni eksperiment u obliku komentara ispod svake objave, kako se na jednom mjestu nazivaju poglavlja ovog romana. 

Objave komentarišu dva subjekta koji se potpisuju kao Jupiter i Venera. Iz cjeline teksta shvatićemo da ovaj sloj romana zapravo je komunikacija o napisanim objavama u kojoj učestvuju podrazumijevani pripovjedač i podrazumijevani čitalac. Venera svoju ulogu otkriva prvim komentarom: Pratimo Vaše objave. 

Međutim, njena uloga nije svedena samo na pasivno praćenje, već se samodeterminiše kao saučesnik u procesu pisanja, kada, recimo, iznosi svoj zahtjev u pogledu žanrovske prirode djela: Insistirala bih na satirično-romantičnim (SR) pričama. Vidjećete i zašto. Ista instanca će zahtijevati i da pripovijedanje teče hronološkim putem.

Početak pripovijedanja vezan je za trenutak rođenja pripovjedača koji se događa 11. Aprila 1962. godine. To je apsolutni početak radnje u ovom romanu. Činjenica da se radnja romana smješta u realno, istorijsko vrijeme, iako je riječ o fantastici, jača referentnu funkciju Jokićevog novog ostvarenja. Pripovjedačka instanca anticipira, humorno, dabome, događaje (realne) koji će uslijediti: Nije to plakanje bilo nad zemljom koja me je zapala, mada bi lako moglo da bude sudeći po kasnijim tamošnjim dešavanjima. Svemirski dnevnik je, ipak, roman koji više drži do intimne, nego do svjetske istorije, na šta posebno ukazuje doživljaj dvanaestogodišnjih dječaka sa jednom od tri učiteljice: A šta je toga dana čekalo Holandiju i Njemačku u finalu svjetskog prvenstva na Olimpijskom stadionu u Minhenu, više nam nije bilo važno. 

Teško je izbjeći utisku da istorijski događaji na koje se upućuje u ovom romanu imaju sporednu funkciju objašnjavanja događaja iz pripovjedačevog života: A bilo nas je više nego punopravnih članica na Petoj konferenciji nesvrstanih u Kolombu.

Pripovijedanje glavnog junaka je nekad vođeno željom za dopadanjem, a nekad ljubavlju, pri čemu se ima utisak da ljubav ukida želju za dopadanjem i narcističko razmetanje glavnog junaka koji je ujedno i pripovjedač. Pripovjedač se, tako, kreće od samoposmatranja do posmatranja žena oko njega. Takođe, predstavlja nam se i svojim reakcijama na ponašanje žena.

Paralelno sa predočavanjem intimne istorije junaka u kojoj se predočavaju doživljaji sa velikim brojem žena, odvija se priča na još jednom nivou koji se može nazvati dramskim. Na tom planu, događa se dijalog između Jupitera i Venere o ekranizaciji Svemirskog dnevnika u Holivudu. 

Zanimljiv je i sloj koji se bavi postepenim razotkrivanjem identiteta Jupitera i Venere. Tokom čitanja se utvrđuje da je Venera, čitateljka bloga, zapravo jedna od junakinja o kojoj se govori u priči uokvirenoj komentarima dvaju instanci.

Još je nešto zanimljivo u pogledu kompozicije Svemirskog dnevnika: poglavlja romana zbog, po pravilu, usredsređenosti na po jedan ženski lik, moguće je čitati i kao samostalne cjeline. Te cjeline počivaju na ljubavnim anegdotama kojima je vještim humornim pripovijedanjem dat osoben humorno- lirski ton. Pojedinačno čitane, ove epizode otkrivaju odnose sa pojedinim ženskim likovima, dok u cjelini posmatrane dopuštaju mogućnost da se prati razvoj junaka koji je ujedno i pripovjedač. Tako Svemirski dnevnik postaje priča o njemu i njegovim ljubavima, što je sugerisano i naslovnom ilustracijom koja je, takođe, djelo istog autora.

Takođe, i dvije cjeline koje predstavljaju unutrašnji i spoljašnji nivo ovog romana moguće je čitati odvojeno. Na unutrašnjem planu to je priča o čovjeku koji nakon transplantacije nastoji da ponovo uspostavi vlastiti identitet, a na spoljašnjem planu pratimo dramu u kojoj jedno lice traži pisca scenarija za holivudski film. 

Vidimo, dakle, da Jokićevo novo ostvarenje pruža mogućnost više različitih čitanja, što je nesumnjivi kvalitet njegove nove knjige, koja obiluje humorom i lirskim pripovijedanjem, ujedinjenim u lirski humor, s kakvim smo se sreli u Autobiografiji Branislava Nušića.

Perica Jokić je, bez ikakve sumnje, jedan od boljih nastavljača te tradicije, a njegov Svemirski dnevnik je knjiga na koju će, sasvim je izvjesno, u budućem periodu morati ozbiljno da računa fantastična književnost koja nastaje na južnoslovenskim prostorima.

Bojan Rajević

Aforizam dana:

Verujem da će za trista godina biti bolje. Ja sam nepopravljivi optimista.
Srba Pavlović
Aforizmi >>>

Iz ugla satiričara:

Preporučujemo knjigu:

 

Vildan knjiga

 

Priča eSpone