Da postoji neki drugi svijet, sasvim različit od onog kojeg smo zatekli kad smo ugledali svijetlo dana, tamo negdje poslije pedesete i neke godine, shvatali smo, tokom vremena, na mahove, odsluškujući tajne večernje razgovore starijih ukućana, ali nešto bolje kad je u naš dom stigao radio prijemnik ,,Nikola Tesla“!

Nije nestao voljom ljudi, opštinskom ili gradskom odlukom, uredbom vlade, već su ga prognali novo vreme, drugačiji običaji i navike.

Od davnina. Knjaževac. Đurđevi Stupovi. Vuča. Brzava. Jelovica. Gusinje. Turjak. Svi naši sabori. Prvi maj. Đurđevdan. Trinaesti jul. Petrovdan. Uskrs. Ilindan... Narod. Susreti. Uspomene. Ljubavi. Priče.

Od danas postaju ništavni svi organi stare države i okupatora. Cjelokupnu civilnu, sudsku i vojnu vlast preuzima narod, koju će u ime naroda, radi potreba Narodnooslobodilačke borbe, vršiti Odbor narodnog oslobođenja izabran voljom predstavnika naroda na Skupštini i odbori u opštinama i selima.

Svaki grad ima neku goru ili brdo, tvrđavu ili polje neki biljeg koji je drugo ime za grad: Beograd - Avalu, Titograd - Goricu, Novi Sad - Petrovaradin, Sarajevo - Trebević, Kragujevac - Šumrice, Prizren - Šaru, Kruševac - Bagdalu, Split - Marjan, Nikšić - Trebjesu.

U varoši, u kojoj je dio djetinjstva i mladosti proveo Racan Racika Pauković, docnije vrsni stručnjak i inženjer elektrotehnike, koji je život nastavio u Beogradu, oduvijek su bile u upotrebi stare i mnogima nepoznate riječi i rečce.

priča o smrti, ljubavi i tišini