KnjigaNajtajanstvenija knjiga na svijetu! Najtajanstvenija knjiga na svijetu mora da zadovolji neke posebne uslove da bi je prozvali takvom. Ova knjiga, pisana nepoznatim pismom od strane nepoznatog autora, prije pola milenijuma svakako ide u prilog datom terminu. Vojnićev rukopis (engleski - Voynich manuscript) je knjiga puna ilustracija i nepoznatog teksta. Uprkos naporima kriptografa širom sveta - njen sadržaj nikada nije identifikovan. Danas Vojnićev rukopis predstavlja jedino pisano djelo koje je ostalo sakriveno pod velom tajne sve ove godine. Misteriozna knjiga dobila je ime po Wilfridu Voynichu, poljsko-američkom trgovcu knjiga koji je naišao na nju 1912. Sam Voynich bio je poljski revolucionar, važan predstavnik organizacije 'Proletarjat' i politički aktivist.

Godine 1886. on učestvuje u tajnoj operaciji oslobođenja političkih saradnika koji su u Varšavskoj citadeli bili osuđeni na smrt. Pokušaj propada i Voynich biva uhvaćen od strane carske policije. Naučnici nisu mogli naći odgovor i tada je Dr. Kenig postavio svoju smjelu tezu: Ta glinena posuda mogla je da bude baterija. Prema toj tezi, električna struja nije otkrivena 1798. godine od Luiđija Galvanija, već skoro 2.000 godina ranije.

I zaista, mnoge istraživačke grupe, među njima i naučna grupa iz Roemer und Pelizaeus Muzeja u Hildesheimu, uspele su dokazati da je ta glinena posuda mogla proizvoditi električnu struju. Naučnici su sami takvu identičnu posudu napravili, te je ispunili sa sokom od grožđa: između bakrenog cilindra i gvozdene poluge je bio napon od 0,5 volta - ne mnogo, ali ipak je radilo! Sa malim naporom Partareni su znači mogli da proizvode struju. Ali, za šta? Sijalice, telefoni, motori ili televizori tada nisu postojali.

Ili možda jesu? 'Već u starom Egiptu je postojalo električno osvetljenje' , ovako tvrde Peter Kras i Reinhard Tese, autori knjige o sijalici iz Egipta. Glavna osnova njihove argumentacije je reljef iz Dendere. Na tom reljefu, koji je nastao oko 50.godine pre naše ere, vidljiv je egipatski sveštenik koji drži u rukama ogromni predmet u obliku balona. U unutrašnjosti tog balona vidljiva je zmija koja se kreće prema nebu. Za Krasa i Habeka indicija je jasna: Taj reljef je tehnički nacrt, balon je sijalica, a zmija je bakrena spirala u sijalici.

S takvim električnim osvetljenjem, Egipćani su osvetljavali tamne hodnike piramida. S time bi bilo objašnjeno zašto hodnici u piramidama nisu začađeni po zidovima i plafonima. 1887. na izdržavanje kazne poslan je u Sibir. 3 godine kasnije, 1890. - uspeva da pobegne iz Sibira za London. Ostavivši politiku iza sebe postaje strastveni antikviter i knjigofil - otvara dvije prodavaonice knjiga, u Londonu i Njujorku. Na jednom od njegovih kolekcionarskih putovanja 1912. u mestu Villa Mondragone u Italiji dolazi u posjed misterioznog rukopisa. Ko je Vojniću prodao rukopis, takođe, ostaje nepoznanica.

U godinama kad su već dešifrirani svi poznati jezici i pisma ljudske civilizacije, vest o ovakvom rukopisu brzo se širila. Za vrijeme drugog svjetskog rata neki od najpoznatijih američkih i britanskih stručnjaka za dešifriranje intenzivno su radili na Vojnićevom rukopisu. Rezultat je bio potpuno poražavajući - nisu uspjeli dešifrovati ni jednu jedinu reč. 

Vojnićev rukopis se danas nalazi na sigurnom - u biblioteci retkih knjiga i rukopisa na Univerzitetu Yale, ali je njegova direktna kopija dostupna svima - čak i na internetu.

Od njegovog pronalaska u dešifriranju su se okušali mnogi, uvek s istim rezultatom - potpunim neuspehom. Svaki pokušaj pretvarao je Vojnićev rukopis u sve misteriozniju knjigu koja danas angažira maštu mnogih.

Sadržaj rukopisa

Analizom rukopisa potvrđena je jedino njegova starost - napisan je u razdoblju od 1450. - 1520. godine. Zbog sistematskih poglavlja danas se zna da se knjiga sastojala od 272 stranice, 17 poglavlja po 16 stranica, kad je Vojnić nabavio rukopis neke stranice su već onda nedostajale - tačnije rukopis danas ima 240 stranica - 32 nedostaju.

Knjiga je pisana ptičjim perom, a osnovne boje dodane su naknadno na ilustracije. Tekst je pisan s lijeva na desno, a duži djelovi su raspoređeni u paragrafe. Dodatnom analizom kvalitete pisanja (brzina, trud i krivulje) potvrđeno je da je autor pisao tekst s lakoćom.

Ovaj detalj je značajan jer upućuje na to da je autor bio dobar poznavaoc pisma - tj. nije koristio nikakve reference za pisanje. Ovo takođe pokazuje da je misteriozno pismo autoru bilo itekako poznato - u istoj meri kao i nama naša azbuka. Ukupan broj znakova u knjizi je oko 170.000. Većina znakova napisana je u jednom ili u dva poteza. Analizirajući rukopis možemo potvrditi kako je autor koristio azbuku koja je imala 20 - 30 distinktivnih znakova, slično kao i naša.

Kao i u našem modernom pismu riječi su razdvojene malim razmakom. Cijela knjiga sadrži oko 35.000 riječi. Statistička analiza pokazuje da tekst slijedi Zipfov zakon i entropiju - u prosjeku 10 znakova po riječi, koja je ponovno jako slična današnjim modernim jezicima.Takođe je zanimljivo kako se neka slova nalaze samo na počecima ili krajevima riječi.    

U cijeloj knjizi nalazimo tek mali dio latinskog jezika - u sekciji o astronomiji imena mjeseci ispisana su na staro-latinskom. Stil ovakvog staro-latinskog upućuje na srednjovjekovnu Francusku, ali nije dokazano da je ovaj mali dio latinskog zapravo dio originala ili je možda dodan naknadno od nekoga.

Čudne ilustracije

PapaGotovo svaka stranica ima ilustracije - one nam donekle objašnjavaju tematske cjeline, ali i komplikuju opšte shvatanje. Prema ilustracijama možemo knjigu podijeliti na 6 sekcija: HERBALNA - svaka stranica ima ilustraciju jedne ili dvije biljke s nekoliko paragrafa teksta. Ovo je klasičan primjer sličan mnogim herbalnim knjigama iz srednjeg vijeka. Biljke su ilustrovane sa svim detaljima - koren, listovi, stabljike. Ipak ono što najviše zbunjuje u ovoj sekciju je činjenica da nijedna biljka nije prepoznatljiva ! ASTRONOMSKA - sadrži brojne dijagrame sa zijvezdama, suncima i mjesecima. Mnoge ilustracije u ovom dijelu otkrivaju da se radi o horoskopskim znakovima - dvije ribe, bik, lovac sa strijelom. BIOLOŠKA - velik broj ilustracija prikazuje žene u bazenima. Bazeni su nadalje povezani složenom mrežom kanala i cijevi - očito je da neke od ovih ilustracija prikazuju ljudske organe. Na pojedinim ilustracijama žene su prikazivane sa krunom na glavi. KOSMOLOŠKA - velik broj kružnih tajnovitih dijagrama. Neke stranice sadrže dijagrame na 'rasklapanje', neki su i do 6 stranica veliki. Dijagrami nalikuju geografskim kartama. Neke ilustracije prikazuju 9 ostrva koji su međusobno povezani putevima, dvorcima i planinama - najverovatnije vulkanima. FARMACEUTSKA - označene ilustracije odvojenih biljnih dijelova (listovi, korijeni itd). Objekti koji izgledaju kao apotekarske posude. Ilustracije su popraćene sa malo teksta. NEPOZNATA - zadnja sekcija sadrži samo tekst i nemoguće je znati o kojoj je tematici posvećena.

Istorija i kretanje rukopisa

Lociranje rukopisa kroz istoriju je težak zadatak, ponajviše zbog vremenskih rupa u kojima ne znamo ko je bio njegov vlasnik. Prema načinu crtanja ilustracija, prije svega ilustracija ljudi i dvoraca, sa sigurnošću možemo tvrditi da je rukopis nastao negdje u srednjevjekovnoj Evropi.

Prvi potvrđeni vlasnik rukopisa s početka 17. vijeka bio je tajanstveni alhemičar Džordž Bareš. Prema pisanim podacima znamo kako je i sam Bareš bio zbunjen oko sadržaja rukopisa. Saznavši za znamenitog kriptologa Atanasijusa Kirčera, poslao mu je kopiju rukopisa.      

Atanasijus Kirčer bio je jezuitski naučnik iz Collegio Romano univerziteta u Rimu. Iza sebe je imao već velike uspjehe u dešifrovanju i kriptologiji - uspješno je preveo Coptic jezik - etiopsko pismo i egipatske hieroglife. Pismo koje je Bareš uputio Kirčeru 1639. prvi je sačuvani dokument u kojem se spominje misteriozni rukopis.    

Kirčer se jako zainteresovao za tajanstveni rukopis i od Bareša je zatražio original. Ipak ovaj mu ga nije hteo dati i tek nakon smrti, rektor praškog univerziteta Johannes Markus šalje rukopis Kirčeru u Rim, 1666. godine. Ovo je ujedno i zadnji put da se rukopis spominje u idućih 200 godina.    

Tek 1870. nakon što trupe Viktora Emanuela II aneksiraju papinske države u Italiju, možemo nastaviti proučavati istoriju Vojnićevog rukopisa. Nakon propasti papinske države jezuiti brzo i potajno prebacuju knjige iz Collegia Romana u privatne biblioteke - kako bi ih spasili od konfiskacije. Pod okriljem noći knjige su prebacivane u Villu Mondragone - veliku seosku palatu izvan Rima - zemljište kupljeno od strane Jezuita 1866. godine, a među knjigama našao je spas i misteriozni Vojnićev rukopis.    

Collegio Romano je 1912. diskretno je prodao nekoliko knjiga, očito u nestašici novca. Vilfrid Vojnić kupio je 30-ak rukopisa, među njima i rukopis koji će nositi njegovo ime. Nakon Vilfredove smrti 1930. njegova udovica Etel Lilian Vojnić - poznata autorka i ćerka poznatog matematičara Džordža Bula, nasljeđuje rukopis. Ali, 1960. umire i ona, a rukopis dobija njena prijateljica Ana Nil koja ga već iduće godine prodaje prodavaču antiknih knjiga Hansu P. Krausu. Pošto Kraus nije uspeo naći kupca, 1969. donira rukopis Univerzitetu Yale.

Svrha rukopisa

O nagađanjima i teorijama postojanja rukopisa mnogi su dali svoje ideje. Ipak ni jedna od njih nije potvrđena i još uvijek ne možemo odrediti niti spoznati šta se stvarno krije iza nerazumljivih redaka i čudnih ilustracija.    

Najveći broj teorija govori da je knjiga zapravo neka vrsta srednjovjekovne medicinsko-farmaceutske enciklopedije. Ipak brojne ilustracije nepostojećih biljaka predstavljaju sumnju.

Nadalje, neke astronomske ilustracije gotovo bez sumnje prikazuju galaksiju i planete. Ono što zbunjuje je činjenica da se takve ilustracije nisu mogle prikazati bez upotrebe teleskopa koji je pronađen tek 1608. Neke druge ilustracije prikazuju ljudske stanice sa pripadajućim elementima, ali mikroskop koji bi mogao prikazati takve detalje još nije bio pronađen za vrijeme pisanja Vojnićevog rukopisa.     

Uzevši u obzir sve elemente rukopisa, možemo zaključiti da je on ostao misterija u potpunosti. Čak ni bogate ilustracije ne odaju dovoljno dokaza kako bi došli do zaključka. U pokušajima dešifrovanja teksta oprobali su se mnogi bezuspješno već stotinama godina - još uvijek se čeka na onoga koji će uspjeti u tome.    

Koje tajne leže u Vojnićevom rukopisu? Koliko će još vijekova proći prije nego otkrijemo ovu misteriju? Za razliku od ostalih fenomena, paranormalnog i neobjašnjivog - ova misterija je pred nama i svima dostupna uprkos tome predstavlja prevelik napor za ljudski um koji ima tendenciju objasniti i obrazložiti neobjašnjivo.

Do tada, ovaj misteriozni rukopis ostat će podsjetnik na to da bez obzira na sav ljudski napredak, tehnologiju i nauku - neke misterije ostaće modernom čovjeku izvan dohvata i shvatanja. Možda smo toliko zaslijepljeni svim našim dostignućima da više ni nismo sposobni razumijeti drevnu nauku i njene mudrosti.. 

            Milan G. Trifunović            

Autor je dipl. pravnik - kriminalista

             

Aforizam dana:

Minut ćutanja ponekad je minut sreće.
Vesna Denčić
Aforizmi >>>

eSpona OTV EU

Otvorena televizija

Predstavljamo knjigu:

Iz ugla satiričara:

Preporučujemo knjigu:

 

Zeljko Rutovic Postmediji knjiga

 

Priča eSpone