bijela dama 2Krajem avgusta 2011. godine neobična vijest uzburkala je medijsku scenu Srbije. Na novom magistranom putu Zaječar – Bor nadomak sela Nikoličeva u gluvo doba noći, rijetki putnici imali su iskustvo koje nikada neće zaboraviti. U mrtvom mraku iznad puta lebdjela je blijeda prikaza djevojke u vjenčanici koja je pružala ruke ka prestravljenim vozačima. Žitelji ovog sela u njoj su prepoznali utvaru koja ih je vijekovima progonila. Ima mnogo imena ali najpoznatija je kao BIJELA DAMA.

Kako je policija ubrzo obavijestila uznemireno gradjanstvo pojava bijele dame u stvari je bila namještaljka dvojice braće iz Bora sa rekao bih opasnim smislom za šalu. Što se tiče policije priča se tu završila, krivci su pronadjeni a slučaj je arhiviran. Ali korijeni ovog bizarnog slučaja siježu mnogo dublje i nalaze se u vjerovanjima stanovnika ovih krajeva koji su oduvijek bili bliski onostranom i neobjašnjvom.

Bijela dama je tip ženskog duha kojeg često srećemo u legendama i pričama iz ruralnih krajeva čitavog svijeta. Od Engleska do Filipina, od Njemačke do Japana. U nekim zemljama ona je nesrećno zaljubljena djevojka, drugde pak majka koja traga za djetetom, neki narodi je vide kao osvetnicu a neki kao vjesnika skore propasti i nesreće.

Ma gdje se pojavile uz bijele dame idu pojave gubitka, prevare, izdaje, i najzad smrt. Utvare, sudžaje, sotonje, kukmije, omaje, žabiželjke, navi. Postoji mnoptvo imena i mnoštvo legendarnih bića koji su  nekada vrebale iz mračnih i vlažnih vrleti Srbije čekajući svoje žrtve. Da li je bijela dama jedna od njih ili je riječ o urbanoj legendi ili nečem sasvim drugačijem.

Mnogi su nakon ovog slučaja njegove uzroke pronalazili u specifičnoj atmosferi istočne Srbije koja obiluje vjerovanjima i legendama što Vlaha, što Srba. Možda i jesu u pravu. Možda je i zaista riječ o neslanoj šali koja je našla plodno tle u praznovjerju ovdašnjih žitelja.

Ali šta se zaista desilo tih poslednjih dana ljeta 2011 na putu Zaječar – Bor? Da li je baš sve tako lako objašnjivo? Evo šta nam je ispričao o svom iskustvu svjedok koji je hteo da ostane anoniman.

Bijela dama par

„Išao sam toga dana u Zaječar jer sam tražio pločice za kupatilo. Ceo dan sam se vijao po Zaječaru i na kraju dana zazvoni mi telefon i pozvala me žena moga brata koja sa bratom živi u Zaječaru i pozove me na večeru. Ja odluči iz prve evo dolazim, i onako sam neoženjen, nemam nikog svog, Zadržao sam se kd njih malo duže, negde iza ponoći sam ušao u kola i krenuo kući jer sam sjutra dan radio drugu smjenu. Negdje na pola puta od Zaječara ka Boru uhvati me nužda. Zaustavim auto, uzmem lampu i krenem ka nekom šumarku koji se nalazio pokraj puta. Taman kada sam krenuo da vršim nuždu shvatim da nisam sam. U tom trenutku pojavi se, ja nemam pojma šta je to bilo noge su mi se odsekle. Krenem ja da trčim, okrenem se ponovo uperim lampu ka toj strani gde sam video nešto što je prošlo ne umem da ti objasnim šta je to bilo znam samo da je bilo beličasto. Ništa kao da je nestalo. Krenem ja da se vraćam ka kolima i držim onu lampu sve vreme uperenu ispred sebe kad od jedamput ispred kola na nekoliko metara od kola vidim neku, ja ne znam šta je ono što sam video. Vratim se u kola, pokušavam da upalim ono neće, neće neće, neće nikako. U tom trenutku sa moje leve strane pam pojavi se žena u beloj venčanici sa dugom crnom kosom preko lica. Auto je upalio i nagazio sam gas do patosa, i sad kad se setim toga mene hvata jeza uopšte mi nije sve jedno “.

Vjerovatno nikada sa sigurnošću nećemo znati šta su zaista očevidci doživjeli tih noći. Bijela dama se na tom mjestu nije više pojavljivala, ali nije ni nestala. Javila se nešto južnije u Leskovcu gdje njena pojava čini srž  misterije kuće Bore Dimitrijevića Piksle.

Leskovac je grad koji je oduvijek bio na razmeđi istoka i zapada. U njemu su se isprepletali uticaji i taložila iskustva raznih naroda. U samom srcu grada nalazi se jedna od najljepših i najstarijih kuća na ovim prostorima, danas muzej. Kuća Bore Dimitrijevića je sagrađena je 1850 godine i pripadala je Atanasiju Dimitrijevići predsjedniku prvostepenog suda . On je sa suprugom pored Bore imao i tri kćeri.

Bora je strijeljan 1942 godine a njegove sestre su se preselile u Beograd. On je imao vjerenicu koja se nikada nije udavala nakon njegove pogibije i bila je veoma nesrećna. Predpostavlja se da je upravo ona bijela dama.

Bijela dama

O iskustvima sa onostranim možepo pročitati razne studije i članke, možemo o njima da čujemo oz druge ili treće ruke, ali rijetko tako nešto i sami doživimo, a i kada nam se nešto tako desi ostaje zauvijek pitanje da li je to bila istina ili samo plod naše mašte. Najzad moramo se zapitati da li je sa nama sve u redu.

Petar Kostić je radnik obezbjeđenja leskovačkog muzeja (kuće Bore Dimitrijevića), decenijama je radio svoj posao a da se nikada ništa neobično nije desilo. Sve do jedne noći. Ovo je njegovo svedočenje o toj noći, o susretu sa bijelom damom.

„Ja sam Kostić Petar i radim u obezbeđenju leskovačkog muzeja. Radim po smjenama s tim što u noćnoj smjeni idem u obilazak to nam je nadležnost. Ni na kraj pameti mi nije bilo da će se nešto tako dogoditi. Ta kobna noć je bila oko jedan sat poslije ponoći . Da bih prekratio vreme uzeo sam knjigu sa police da čitam jedno sat vremena. Pošao sam u obilazak na spratu i kada sam se vratio pogasio sam sva svetla i znao sam da su sva vrata zaključana. Čuo sam glasove s polja i koz prozor sam video trojicu mladiča kako prolaze. Ugasio sam svetlo i u sobi gde sam bio da bi mogao da ih psmatram , i u tom momentu u devojačkoj sobi tačno iznad mene čuo sam škripu patosa kao da neko hoda po njemu. Znam da dam bio u obilazak i da nema nikoga gore pitao sam se šta je ovo možda mi se učinilo. Medjutim to što sam čuo došlo je iz pravca stepenica onda je stalo i mirovalo dvadesetak sekundi. Onda sam čuo korake iz pravca stepenica kako neko seilazi niz njih. Naježio sam sa čitav i pitao sam se šta je to kada znam da su vrata sva zaključana i sijalice pogašene i nigde nikoga sem mene u muzeju nema. Pošap sam do stepenica i prvo šta sam ugledao je devojka u beloj venčanici kako silazi niz stepenice. Ne vjerujući gledam u lice i čekam da se pojavi da vidim lice da vidim ko je. Situacija je postala nenormalna gleda u mene i i ja nju gledam u oči. Pogled nam se susreo i prizor je bio stravičan. Belo lice , bele oči, od straha sam stegao upaljač i mislio sam da će da pukne koliko sam ga stegao. Posle pogleda koji su nam se sreli kao da je dunuo vjetar i od jednom nestade. “

Šta je Petar Kostić zaista vidio te noći, i šta je plašilo usamljene putnike u vrelim ljetnjim noćima na putu Zaječar – Bor, ko je bela dama, nesrećno zaljubljena djevojka, strašna osvetnica ili nešto treće. Šta želi od nas, postoji li racionalno objašnjene ili rešenje ove misterije treba tražiti u onom drugom svijetu. U svijetu koji kako tvrde mistici samo tanom opnom odvojen od ovog našeg svakodnevnog univerzuma. Šta god mislili, vjerovali ili ne, samo jedna stvar je sigurna, istina je kao i uvjek neuhvatljiva.

 

Aforizam dana:

Ideja o svim Srbima u jednoj državi treško je ostvariva. Mali je svet.
Milen Milivojević
Aforizmi >>>

eSpona OTV EU

Otvorena televizija

Predstavljamo knjigu:

Iz ugla satiričara:

Preporučujemo knjigu:

 

Zeljko Rutovic Postmediji knjiga

 

Priča eSpone