Cvetko Кrstić, zapamćen po nadimku Balija, bio je vozač autobusa u Beranama, odmah poslije Drugog svjetskog rata.

(Jedno sjećanje iz djetinjstva)

Mnoga djetinjstva, ali i mladosti širom planete, obilježili su, između ostalog, i razni cirkusi - oni veliki, oni srednji, pa i oni mali!

U kišno, novembarsko, beogradsko jutro, davne 1964., gazeći uvelo lišće dorćolskim ulicama, tada student-novinar, uputih se domu Mihaila Lalića. Dočekao me prisno; zemljački, vasojevićki. Bio je to moj prvi susret s njim.

Peć bubnjara i miris sagorele bukovine. I tijelu i srcu i dusi, tu vam je uvijek bilo toplo.

Bijahu nam ti prvi trotineti- dvotočkasi sa vožnjom u stojećem položaju pomalo čudni, nalik nekom stranom tijelu u pokretu. Nekako bude kao sa futurističkog imaginarija.

Pošao ti Veso nalijevo, pripazi ga – reče neki porodični prijatelj Aleksandru Masleši, banjalučkom trgovcu “peceraja, kolonijala, delikatesa, galanterije, stakla, dječjih igračaka, igraćih karata”, kako je već stajalo u zaglavlju trgovačkog pisma firme.