beranski su kraj, tokom vjekova, pristizali carevi i kraljevi, kraljice, princeze, knezovi a i predsjednici!

U životu postoje rituali koji su na granici između banalnog i ozbiljnog budući da je i sam život često banalan, ne mnogo interesantan, a ponekad veoma zanimljiv, fascinantan.

Kada su Crnogorci pobijedili i zauvijek protjerali Turke iz starog Onogošta, iz grada Nikšića, neke su domaće porodice muslimanske vjere napustile varoš.

Do skoro je u Beranama, na desnom uglu sokačeta koje je, u međuvremenu, preraslo u kratku, ali i široku asfaltiranu uličicu, koja se od zapada uliva u Njegošev trg, postojala stara kameno-drvena i čakmovita vakufska kuća na „boj“,

Heroinu jugoslovenskog glumišta, Mariju Crnobori, upoznao sam još kao student-novinar, davnih šezdesetih; sretao, razgovarao.

Telefonira mi, s Cetinja, školski drug, doktor Mićo Vukić. -Evo – veli - sjedimo na terasi ispred „Granda“. Pominjemo te; prijatelj, istoričar, interesuje se da li ti je Gavro Vuković rođak?

Kao i sva živa bića i riječi imaju svoj vijek: rađaju se, odrastaju, žive i nestaju.