Divani se na seoskom šoru, mladi i stari na klupama śede,

kao na Okruglom filozofskom stolu, učinci životni treba da se srede.

Mural sa likom legendarnog nikšićkog oriđinala Božidara Bota Nikolića, poklon prijatelja, sa tekstom jedinstvenog čuvara sjećanja na vrijedne ljude Nikšića Željka Rutovića.

Ne zna se kome je prvo palo napamet da se hiljadudevestošezdeset i neke godine,  islika predvorje, tada jedinog beranskog hotela, ,,Beograd”! No, znam dobro da se tog posla prihvatio slikar Petar-Pero Bogićević, uz to još i gimnastičar, bubnjar i padobranac.

Stigla je iz Beograda u Berane sa prvim danima jula, početkom šezdesetih ljeta sada već prošlog vijeka, onda kad su uveliko utihnula školska zvona, onda kad su lipe počele da šire svoje omamljujuće miomirise, onda kad je Lim dobio boju očiju najljepše pastirice i vile,

Život je, manje-više, rađanje, smrt, a između toga mali intermeco. I to je to.

U spomen Zorana Milovića- istaknutog sportiste I umjetnika, obnavljamo tekst objavljen 2019. godine na našem portalu i u časopisu “Nova Sloboda”.

U pretjerano pojačanoj sniježnoj bjelini Berana, koja se već tako decenijama nije pojavljivala, nečujan kao što može biti usamljenik u djetinjstvu, neprestano podmlađivan nježnošću, tog dana odlazio je u vječni smiraj, sa dopunjenim srcem bajpasima, a bez ijedne sjenke na dotadašnji utrošak života -