Besprekorno zalizane sijede kose i njegovane sijede brade, sa  otmenom cigaretom u ustima i čašom kvalitetnog viskija, tu  u barskoj stolici, naslonjenog lakta na šank, izuzetno kostimiran, sa besprekornim odijelom, kravatom ili bez, odavao je lice holivudskog glamura.

Svaki grad ima neku goru ili brdo, tvrđavu ili polje neki biljeg koji je drugo ime za grad: Beograd - Avalu, Titograd - Goricu, Novi Sad - Petrovaradin, Sarajevo - Trebević, Kragujevac - Šumrice, Prizren - Šaru, Kruševac - Bagdalu, Split - Marjan, Nikšić - Trebjesu.

Ne postoji seoce, selo, varoš, varošica, velegrad, ne samo kod nas, nego u vaskolikom svijetu, a da nema pored onih časnih, poštenih, pametnih, mudrih, moralnih stanovnika i one sasvim suprotne od tih.

Prije nekoliko dana, dvadesetdevetog septembra, usnuo je u Gospodu, u 85. godini, Beranac Dragan Don Popović, poznati fudbaler i trener, daleko od svojeg rodnog kraja, u Sent Luisu, u Misuriju, u SAD!

Od trenutka otkad izmigolji iz zagrljaja protočnog Plavskog jezera, visitorskog vilinskog ogledala, ispod brezojevičkog mosta, i zaputi se na daleki i neizvjesni put ka Crnom moru,

Uz Bistricu, pa preko Lubnica i pored Suvodola, eto ih- Kurikuće.

Grad koji tri decenije  baštini tradiciju međunarodnog festivala Poezije i vina, sam po sebi romantični je poetos tog božanskog ukusa koji se tu, na vinogorju obala Drave, vjekovima kuša. Od Rimljana pa  do danas.