Novak Rutović, Među svjetovima, (2018), Štampa 3M Makarije, Podgorica
Roman Novaka Rutovića, “Među svjetovima” realna je priča iz “naših” krajeva. Ispisana je u dva dela. U prvom autor čitaoce vodi kroz horizonte odrastanja i životnog “stasavanja” glavnog junaka. Drugi deo opisuje dešavanja u životima junaka nakon dvanaest godina i donosi pomalo neočekivano razrešenje priče.
U subotu, 12. januara, u luksemburškom Rumelanžu, uspješno je održano autorsko veče Braha Adrovića - beranskog književnika i pjesnika. Organizator ove odlično posjećene autorske večeri je bio Zavičajni klub “Bihor” iz Luksemburga, u čijim je prostorijama i održano predstavljanje Adrovićevog djela.
U četvrtak, 17. januara, u sali Centra za kulturu Berane biće izvedena pozorišna predstava “Ne mogu daplatim i neću da platim”. Ta pozorišna redstava je komedija za koju je tekst napisao Dario Fo - italijanski pisac i nobelovac.
Autorsko veče beranskog književnika Braha Adrovića, zakazano je za subotu, 12. januar. Veče će se održati u Rumelanžu (Luksemburg) sa početkom u 19 časova, a organizator je Zavičajni klub „Bihor”.
Povodom rezultata ostvarenih na literarnom konkursu na temu „Crna Gora, vječni plamen slobode“, koji je raspisalo Udruženje Crnogoraca Srbije „Krstaš“ saopštenjem su se oglasili iz tog Udruženja. Dostavljeno saopštenje Espona integralno prenosi.
Otvaranjem izložbe slika pod nazivom “Petnjico, rodni grade”, Centar za kulturu u toj opštini završio je 2018.godinu, Izložbu je otvorio Samir Agović - predsjednik Opštine, koji, kako je kazao, kao i ostali, osjeća ponos “što imamo tako mlade talente i koristim priliku da se zahvalim našim likovnim pedagozima koji ulijavu samopouzdanje i šire kreativnost naših učenika što je očigledno iz ovim prelijepih motiva”.
Kap po kap - puna kapa
Jedan od onih koji su generacijama Ivangrađana djetinjstvo obojili valerima najljepših uspomena, i čitavo jedno vrijeme poznato i prepoznato kao zlatno doba ivangradske kulture iznijeli na svojim plećima je slikar i vajar Aljo Smailagić. Tih, vedar, odmjeren i nenametljiv, kakvog ga uostalom Ivangrađani i pamte, ispričao nam je dio svoje životne priče u kojoj se pored mnoštva lijepih uspomena na početke svoje karijere vezane za rodno mjesto, nezaobilazno provlači i jedna gorka nijansa, čaša žuči koja se prelila 1987. kad je odlučio da napusti Ivangrad i odseli u Budvu. Danas, 31 godinu nakon toga, živi i stvara u svetačkom ćaskanju sa Svetim Stefanom gdje vrijeme provodi u toplini svoga doma sa suprugom Sanom, okružen pažnjom djece, unučića i dragih prijatelja.