(Možda baš onaj u Beranama)
Krajnje je vrijeme da neko iz inspekcije rada posjeti neki Dom zdravlja. Možda baš Dom zdravlja u Beranama.
Kada pacijent dođe u bilo koji Dom zdravlja, možda baš u Dom zdravlja u Beranama, prva asocijacija (nažalost, ne postoji riječ najprvija) je to da je pacijent bolestan.
Ako je pacijent bolestan, treba mu pomoć i on to, na njegovu žalost, očekuje od ljekara.
Ljekar je zanimanje osobe koja se stručno osposobljava da liječi pacijenta, neću reći bolesnika, jer u međusobnom ophođenju nije najjasnije ko je tu bolesnik i od čega boluje. Ljekar od ludila ili pacijant od muke. Dijalog je takav da se pacijent u strahu žali na svoju bolest, dok ljekar biva sve nervozniji, vjerovatno iznerviran što mu je ovaj poremetio strategiju za drugi nivo igrice na kompjuteru .
S obzirom na to da su ljekarke zastupljenije od ljekara u poslu “izabranih”, u nastavku teksta uzećemo ženski rod za to vještačko zanimanje koje od starta ne daje nikakve rezultate. Ako zanemarimo one loše koji su veoma uspješni.
Poziv “Izabrana ljekarka” je prevara kojom se ljekarke brane. Sama riječ “izabran” znači da je neko nekoga birao. U ovom slučaju pacijentu je podmetnuto da bira sebi svoju ljekarku koja će voditi njegovu bolest i boriti se za njega kada mu je najteže (da crkne).
Zapravo, ona ga konstantno, ali uspješno, tokom liječenja, dovodi do teškog stanja svojom stručnošću i nepoznavanjem rada na kompjuteru kojeg kasnije za sve okrivi. Uvijek kompjuter napravi grešku, nikad ona koja svojeručno navodi tastaturu na tako nešto. I umjesto da napiše “obezbijediti pacijentu intenzivnu njegu”, modifikuje posljednju riječ u “mrtvačnicu”. I onda pacijent tamo stvarno i završi.
Jer, ko da se izbori i dočeka svoju terapiju koju treba da mu pusti izabrana ljekarka koja je najčešće na odmoru ili na nekom bolovanju, a mijenja je koleginica koja mora na pauzu baš u trenutku kad se pojavi pacijent, koji zatim hrabro umire čekajući je pred vratima. A njoj je do pacijenta kao do lanjskog snijega.
Naručivanje terapije putem telefona bio bi izum decenije da se u naznačeni sat za pozive neko stvarno javlja. Ali ništa od toga. Strogo se vodi računa da u to vrijeme telefon nije u funkciji. I tu već upadate u vrzino kolo što je i cilj onih koji hoće da vas izlude. Naravno, govorim o izabranoj i sestri njenoj.
Apoteka je otvorena za svakog mušteriju, ali šta vrijedi kad se čeka na milost izabrane ljekarke koja samo treba rutinski da “klikne” na kompjuter i time dozvoli preuzimanje terapije.
A zašto se ova tortura sprovodi svakog mjeseca, bog sveti zna. Dok ne uslijedi iole pristojno objašnjenje za ovu glupost zvanu “puštanje terapije”, neka bude da je to zbog nepotrebnog maltretiranja pacijenata.
Ono što je u prvom susretu s izabranom ljekarkom i pacijentom očigledno je to što je pacijent raznoobrazno odjevem, dok je ljekarka uniformisana u bijelom stajlingu. Kažem stajlingu, jer joj ta uniforma i ne služi ničem drugom već da se prikazuje kao manekenka po hodnicima, a naročito na pauzama kojih je toliko puno da jedva stanu u toku smjene.
Nadrndane zbog šminke, godina ili ničim izazvane, izabrane ljekarke nekog, možda baš beranskog Doma zdravlja nikad ne zanima pred kim stoje. Bolje reći pred kim sjede neučtivo za kompjuterom, strogo se držeći hipokratove zakletve da su prema svakom pacijentu podjednako neljubazne, odnosno bezobrazne! Ne stide se ni toga što sve vrijeme kontaktiraju s monitorom, ne gledajući ni za živu glavu put pacijenta koji je tu prisutan samo kao kolateralna šteta.
Izabrane ljekarke, a prvenstveno sestre bilo kog Doma zdravlja, a možda baš beranskog , sebe vide kao bogove koji sijevaju jezikom kao munjom. Čak i kad pacijent ponizno ćuti, smišljajući najblaže riječi kojima bi im se obratio, one sikću li sikću. Kao kobile pod kamdžijom okrutnog kočijaša što, uzevši sve u obzir, sestrama svakako nedostaje u prevaspitavanju. U školi nijesu imale predmet lijepog ponašanja, pa su se na vrijeme otele kontroli i izbezobrazile do krajnjih granica našavši krivce u onima koji im donose platu. One se hrane agresivnošću i poenima koje nabiraju količinom nepoštovanja pacijenta u jedinici vremena.
Niko im ništa ne može. Izabrane ljekarke i njihove sestre (koje sve više liče na svoje “gazdarice”) to obilato koriste i jašu li jašu. I ne samo na čelu kolone, već svuda gdje stignu. A i može im se kad nikom ne polažu račune, niti ih ko kontroliše.
Izabrane ljekarke i druge sestre, ne zamjerite što vam se na kraju direktno obraćam…
Pomozite ubogim pacijentima. Nijesu kod vas došli od volje. Ispoštujte vrijeme za pacijenta, gledajte na sat, budite tačne i neće biti gužvi koje samo vi pravite. U velikoj ste zabludi ako mislite da su pacijenti krivi za to. Ne, vi ste te koje zabušavaju u radu. A ima vas kao kusih pasa. Govorim vašim rječnikom da bi me bolje razumjele.
I za daleko veći broj pacijenata ima vas previše. Uz bolju organizaciju, i cijelu Crne Goru da opslužite, a ne samo Dom zdravlja u vašem gradu, možda baš u Beranama, u gradu koji, po broju stanovnika, polako prerasta u veće selo.
Uzaludne su žalbe zaštitniku prava pacijenata. To je ista firma. A možda sve i ne treba dizati na viši nivo. Dovoljna je skroma novinarska kritika koju dijelim samo sa vama, drage sestre izabrane ljekarke, i niko drugi ne mora da zna.
Neka ostane među nama, u povjerenju. Ali ako nastavite po starom, reći ću i grad u kojem je taj nezdravi Dom zdravlja, a onda očekujte posjetu. Možda stvarno postoje inspekcije rada.
Perica Jokić