Crna Gora se može i mora ponositi svojim ženama i njihovom ulogom u stvaranju crnogorske istorije.
Nova knjiga prof. dr Božidara Šekularca (Berane, 1944) „Crnogorske vladarke, plemkinje i princeze“, u izdanju Matice crnogorske, na najljepši način svjedoči o tome, ali to i potvrđuje.
U uvodnom dijelu knjige, profesor Šekularac ističe: „Kada se govori o srednjovjekovnoj istoriji i kulturi, treba imati u vidu koliki je udio i značaj žena u svemu tome. Treba poći od činjenice da su pojedine vodile državu, iako za kratko, druge bile savladarke sa muževima ili sinovima i uticale na tok istorijskih događaja. Treba imati u vidu da su u teškim trenucima svoje zemlje učestvovale i žene. Isto tako, uticaj žena u kulturnom životu zemlje bio je veliki. Žene su u istoriji Crne Gore odigrale takvu ulogu da se mogu posmatrati u svijetlu likova koje je istesao surovi kamen i život crnogorskog trajanja. Njihovi karakteri ponekad nose osobine mitskih ličnosti koje su dale ono najbolje u jednom narodu. To su realni istorijski likovi, otmjene, legendarne po junaštvu, ali ponekad i surove ako je bila ugrožena Crna Gora (Duklja) i njihova borba za vlast u njoj“.
Profesor Božidar Šekularac je u ovu knjigu uvrstio: Kosaru, Nedu Vojislavljević, Jakvintu Vojislavljević, Desislavu Vojislavljević, Jelenu Komnina Balšić, Teodoru Balšić, Ruđinu Balšić, Jevdokiju Balšić, Oliveru Balšić, Jelenu Balšić, Mariju- Maru Crnojević (Stefanjica), Anu Crnojević, Maru Crnojević (Ivanova), princeze vladarske kuće Crnojevića, Jelisaveta Crnojevića-Eriko, Blaženu Ozanu, Vidosavu Balević, Katerinu Radonjić, Anu Mariju Marović, Darinku Petrović, Milenu Petrović Njegoš, Zorku Petrović_Karađorđević, Milicu Petrović Njegoš, Anastaziju-Stane Petrović Njegoš, Mariju Petrović Njegoš, Jelenu Savojski Petrović, Anu Petrović Njegoš, Kseniju Petrović Njegoš, Vjeru Petrović Njegoš, Jutu- Milicu Petrović Njegoš, Nataliju Petrović Njegoš, Ljubicu Petrović Njegoš – Violetu Vagner.
Autor ove značajne knjige, profesor Božidar Šekularac je nastojao da obuhvati sve žene – vladarke, plemkinje i princeze, bez obzira na to kojega su porijekla, a koje su ostavile traga u crnogorskoj istoriji. Što se tiče vladarskih kuća Balšića i Crnojevića, autor je uvrstio sve njihove brakove s vlastelinskim i vladarskim porodicama.
Kod Balšića su to familije: Zakarija, Topija, Arijanita, Dukađina, Ajačuoli, a kod Crnojevića su familije: Kastriotija, Zakarija, Komnina, Musakija. U knjizi su se našle, kako čitamo, i dvije svetice: Blažena Ozana i Ana Marija Marović.
Akademik Šekularac posebno ističe da se status plemkinje dobijao sa činom rođenja u okviru neke od brojnih patricijskih familija iz Kotora: Buća, Bolica, Bizanti, Paskvalić, Glavati, Grubonja, Bona, Pima, a u Baru: Žaretić, Župan, Goetić, Maruško; u Budvi: Ivanović, Bubić, Roza, Spada; Ulcinju: Bruno, Bruti, Dabro, i druge. On navodi da u crnogorska plemstva treba uvrstiti porodice plemića Božidrara Vukovića Podgoričanina.
Relevantna literatura i arhivska građa su osnova ove knjige, koja, s pravom, ističe ulogu žene u crnogorskoj istoriji, u kojoj je ona dugo bila zapostavljana i u sjenci muškaraca. Nepravedno!
Knjiga „Crnogorske vladarke, plemkinje i princeze“ daju lijepu i vrijednu sliku o ulozi žene u našoj istoriji. Knjiga će, sigurni smo, motivisati i druge autore da se bave ovom temom. Profesor Šekularac je ovom knjigom obogatio našu kulturu, svojoj bibliografiji dodao vrijednu jedinicu i pozvao čitaoce da se iz prvorazredne literature upoznaju sa ovom značajnom temom.
Poziv na čitanje i usvajanje sadržaja knjige je i njen moto, rečenica Jelene Petrović Njegoš (Savojska): „Nije lako, ali je divno biti Crnogorka“. Tekst profesora Božidara Šekularca to i potvrđuje.
Prof. dr Draško Došljak
