„Zabolje me rastojanje bez nadanja“
(Mihailo Lalić)
U istorijskoj zbirci SANU čuva se zaostavština Mihaila Lalića, koju je predao akademik Branko Popović. T su, pored ostaloga, i dvije sveske poezije, koja je nastajala u periodu od 1937. do 1941. godine.
„Sveska prva, formata 10 x 14,8 cm paginirana je i ima 181 stranu, i ispisana je gtafitnom olovkom, crnim i plavim mastilom. Sveska druga, formata 11,5 x 15 cm, paginirana je do 294. stranice“.
Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, objavila je, nedavno, u dvije sveske, knjigu „Lalićeve pjesme i poeme u prvoj fazi stvaranja“. U ovoj knjizi se prvi put priređuju cjeloviti zapisi poetskih prvijenaca iz Lalićevih bilježnica, pa uz njegove zbirke „Staze slobode“ (1948) i „Pjesme“ (2000), sada imamo objavljen Lalićev cjelokupan pjesnički opus.
Pored predgovora Mile Medigović-Stefanović ( Svjetlost arhiviranih i objavljenih rukopisa), u knjizi su, u prvoj svesci, pjesničke cjeline: „Ruhovsko jutro“, „Izgubljeno vrijeme 1937/38“, „Deklarisane pjesme , maj –jun 1939“; a u drugoj svesci: „Čvrste duše“, „Mahovina po mramoru“, „Novo oružje“, „Beograd“, „Listaj goro“, a onda slijedi Pogovor akademika Radomira V. Ivanovića, Napomene priređivača i Ilustracije.
Mila Medigović-Stefanović predgovor ove knjige zaključuje: „U traganju za tajnom pjesničkog teksta pošli smo od tekstoloških premisa biografizma – kako bismo utvrdili istoričnost i autentičnost nastanka rukopisa, a krajnji cilj je objavljivanje posebnog izdanja CANU u okviru sabranih djela Mihaila Lalića. Metodom genealogije teksta i rekonstrukcijom konteksta pokušali smo da ovaj važan stvaralački produkt osvijetlimo kompatibilnim pristupima. Izbor tema i pozicija lirskog subjekta ( dramatis persona) u vrijeme duhovne mladosti, legitimiše autorovu opredijeljenost dasvoju poetiku zasnuje na postulatima socijalne literature. Ako Lalićevu poeziju tumačimo u okvirima estetske kritike, obavezni smo da naglasimo da ona nema pretenzije pretjerane estetizacije izabranog žanra; zasnovan je na etičkim vrijednostima humanosti, društvene pravde, slobode, patriotizma, miroljubivosti i bezklasnosti. Kao literarni produkt iz prve faze književnog stvaralaštva, Lalićeva poezija je zanimljiva sa književno-istorijskog aspekta. Egzistencijalno nespokojan, uznemiren sjećanjem na prethodni rat i s pečatom krvavih slika i narodnog stradanja, Lalić je pripravan da u predstojećoj beskompromisnoj borbi učestvuje, vođen uvjerenjem da će nestati 'tragično osjećanje života' napaćenih – pod okriljem tamnih oblaka i žalosnih odjeka“.
U pogovoru ove izuzetno značajne knjige, naslovljenom „Epska i lirska naracija u objavljenim i neobjavljenim poemama Mihaila Lalića“, akademik Radomir V. Ivanović ističe „Lalić kao pjesnik pripada više tipu narativne (patrijarhalne), a manje tipu skriptivne (građanske) kulture: više tipu pisca koji se oslanja na tradiciju, a manje tipu pisca koji teži modernom ili avangardnom poetskom izrazu; više tipu koji njeguje princip demokratizacije, a manje tipu koji njeguje princip estetizacije umjetnosti; više tipu koji ostvaruje provjerene i ustaljene forme nego tipu koji teži stvaralačkom eksperimentu u poeziji“.
Knjiga „Lalićeve pjesme i poeme u prvoj fazi stvaranja“, sveska 1-2, sadrži 199 pjesama i poema, i predstavlja cjelovito pjesničko stvaralaštvo Mihaila Lalića, a znajući da je Lalić najviše cijenio dramu, potom roman, a od lirskih i lirsko-epskih žanrova – najviše poemu, ova knjiga će omogućiti književno-kritičko sagledavanje njegovog ukupnog stvaralaštva.
Na kraju, podsjećanje na Lalićev zapis: „Sigurno je samo jedno: pisanje je uzaludan otpor protiv zaborava, kao što je medicina beznadan otpor bolestima, a življenje uzaludna borba protiv smrti. Znamo da ćemo na kraju podleći, ali zato još ne zatvaramo apoteke, bolnice ni fakultete, i trudimo se koliko možemo da ne podlegnemo prije roka“.
Ove, 2024. godine, se navršava 110 godina od rođenja Mihaila Lalića, koji u jednoj pjesmi pjeva: „Drugovi me još i sada ubrajaju među žive,/motre pute vijugave kojim treba da se vratim,/da im kažem tajne staze i prolaze“.
Neprolazno djelo Mihaila Lalića, i odgovor na njegov stih: „Stanem tako pa se pitam – šta sam imao od života“: Staze slobode, Izvidnica, Prvi snijeg, Na Tari, Tajne bistrih voda, Na mjesečini, Posljednje brdo, Gosti, Pusta zemlja, Zatočnici, Dokle gora zazeleni, Opraštanja nije bilo, Svadba, Zlo proljeće, Raskid, Lelejska gora, Hajka, Pramen tame, Ratna sreća, Gledajući dolje na drumove, Odlučan čovjek, Tamara, Prelazni period, Prutom po vodi, Epistole seniles, Dan mržnje, Poraženi, Pipavi posao spisatelja, Usput zapisano.
Mihailo Lalić: poezija, drama, pripovijetka, roman!
