Knjiga Bezbjednosne integracije Zapadnog Balkana, autora Bora Vučinića zavrijedile su osvrt magistra Željka Rutovića čiji tekst Espona integralno prenosi.
U svijetu sve otvorenijih izazova pitanja bezbjednosti, te važnosti integrativnih procesa ovog pitanja, posebno u društvima koje u dugom periodu nazivamo tranzicionim ili mladim demokratijama, knjiga Bezbjednosne integracije Zapadnog Balkana, autora Bora Vučinića, objavljena 2017. god. dobrodošla je literatura kao svojevrsni djelatno - tematski vodič smjera tog Balkana. Iz mnogo, mnogo razloga.
Bezbjednost, to pitanje svih pitanja i preduslov stabilnosti i razvoja malo, malo, pa na Balkanu dobije svoje ružno lice koje opet trazi vrijeme i resurse za saniranje nastale štete. Svekolike. Demokratske. Kulturološko - civilizacijske. Ekonomsko - razvojne. Prosvetiteljsko - građanske. I ne završavamo ovdje nabrajanje...
Imajući sve to u vidu, i još mnogo šta iz ovog portfelja treba kazati da je u minulom vremenu knjiga nedovoljno osvijetljena ili neopravdano prećutana podjednako u stručnoj, akademskoj i sveukupnoj javnosti.
No, po običaju to je već stvar neke druge i duge priče, podjednako i sudbine knjige i kulture (ne)čitanja na brdovitom Balkanu. A tek kritičke percepcije knjige. No, knjige i ljudi od knjige odavno su na ovim prostorima zamijenjeni nečim drugim interesantnijim i lukrativnijim. Nečim od čega se živi.
Nesporne metodološke postavke knjiga je naučno - istraživačka jedinica kompozitne strukturiranosti koja ogledno svjedoči o karakteru i cilju naučnog promišljanja ove izazovne teme. Kao takva van klišea, knjiga je dragocjena literatura za studente bezbjednosti i inače interdisciplinarnih studija, zatim za naučne djelatnike, analitičare, političke predstavnike, građanske aktiviste, medijske djelatnike, kao i sve one koje po prirodi poziva, interesovanja, vokacije, ova tema inspiriše, provocira, ili angažuje u donošenju-kreiranju strateških pravaca bezbjednosne kulture. I ne samo kulture.
Širok je Vučinićev istraživački pojmovnik. Geopolitički, istorijski, lokalni i svaki drugi pripadajući porodici ovog temata. Temeljan i studiozan je Vučinić u elaboraciji svakog od pitanja. Koherentan. Po potrebi minuciozan. Analitički efektan.
Uostalom, autorovo veliko profesionalno iskustvo u sistemu odbrane i bezbjednosti potvrdi te stare antičke istine odnosa teorije i prakse. Otuda se ova knjiga ontološki opire sveznalačkoj površnoj hiperprodukciji olako obećane brzine globalnog spektakla. Knjiga pita, problematizuje, analizuje, dijalogizuje i naučno zaključuje. Jednom riječju, školski obrazac knjige koja to jeste.
Pridružuje se ovim rukopisom dr Vučinić onom malom promišljajućem sloju javnih djelatnika koji jasno razumije i racionalno u širim kontekstima i procesima sagledava probleme i potrebe Zapadnog Balkana. Ako Balkan ne želi biti konfliktno područje opterećeno atavizmima prošlosti, on svoju budućnost mora vidjeti u civilizacijskim integrativnim procesima koji nijesu samo bezbjednosne prirode.
Dijalektička je priroda tog i odnosa i procesa. A bez iskustva, profesionalizma i transfera znanja ne ide. Ne pomažu tu ni hljeb ni igre. Integracije nijesu parole i izborni mandati. To je pitanje vizije društva i odgovornosti prema dolazećim generacijama.
Sumarno, knjiga pripada redu onih čija aktuelnost, komparativna kultura i živuća priroda otvorenosti problemskog snopa iznova traži oblike novog iščitavanja kroz koje se prepliću i tumače prošlost i sadašnjost, te iz tog rama projicira se karakter budućnosti, viđen u ramu globalnog integruma.
Težina ove monografije ogleda se u objektivnom, nepristrasnom situiranju prošlosti ovog prostora, kao na primjeru raspada SFRJ kao i svih posledica proisteklih na temelju ratnih sukoba. U tom duhu snažno je autorovo svjedočanstvo opisa sistema nacionalne bezbjednosti Crne Gore, koje neposredno konvergira sa strateškim opredjeljenjima euroatlantske vizije države i društva.
Sve govori da je riječ o knjizi realnosti, koja nas iznova surovo suočava sa i dalje otvorenim pitanjima načina i modela izgradnje mira, stabilnosti i razvoja država Zapadnog Balkana. U tom duskursu Vučinić jasno poručuje da su NATO i EU integracije uslov svih uslova regionalne saradnje i stabilnosti.
Svakako, iz bilo kog ugla željeli tumačiti Balkan i njegovu perspektivu, ovo markantno i referentno štivo, po svom meritumu treba i mora biti konsultovano, jer na taj način izoštrava se optika predmeta analize u čijoj je obradi autor istraživačko analitičkim instrumentarijem izgradio održivu konstrukciju otpornu na svaki dnevno - politizirajući narativ koji na žalost Zapadnog Balkana i dalje u nacionalističko populističkom miljeu istrajava, odvlačeći ovaj region od perspektiva stabilnosti i prosperitetnosti, kojih nema bez bezbjednosnih širokih integracija.
Mnogo je razloga i raznih povoda da Vučinićeva knjiga doživi onaj oblik percepcije koja traže ozbiljna i odgovorna društva. Mnogo je istraživačkih argumenata autor upotrijebio, modelirao i kompresirao u ovu monografiju koja, kao takva postaje snažnim markerom pitanja bezbjednosti, stabilnosti i razvoja Balkana.
Što prije mnoge knjige isčitamo i sto prije naučimo mnoge lekcije iz svoje prošlosti, tim ćemo prije kao društva biti na onom emancipatorsko civilizacijskom kursu kojeg je i kao javni djelatnik, profesionalac i naučni istraživac, Boro Vučinić odgovorno temeljio i temelji u svom radu.
Mr. Željko Rutović
