Knjiga „Ognjište“Dragana (Mitova) Đurovića je zbirka priča, kazivanja i opisa života u Crnoj Gori. Đurović, dugogodišnji novinar i dokumentarista, prenio je duh, običaje i svakodnevicu ljudi sa crnogorskih ognjišta i ljutog krša koji su bili i ostali simbol doma, tradicije i života.
Njegove priče su bogate detaljima i ispunjene toplinom i nostalgijom, često posvećujući pažnju onim segmentima života koji su već pomalo izblijeđeli i nestali sa starim vremenima. „Ognjište“ u ovoj knjizi ima posebno značenje – to je duhovno svetilište, mjesto okupljanja porodice, đe su se odigravali svi bitni životni trenuci, đe su se đeca rađala, odrasla, bolesnici njegovali a umrli ispraćali.
Đurović koristi ognjište kao metaforu za dom, porodicu i tradiciju, i kroz svoje priče oživljava svijet koji je sada ostao samo u sjećanjima. Njegovo pripovedanje nije samo sentimentalno podsjećanje na prošlost, već i dokument o vremenu i ljudima čiji se glasovi i životni putevi polako gase. Njegov stil pisanja je topao, lirski, ispunjen emocijama i slikama koje oživljavaju pejzaže, navike, rad i običaje stanovnika Crne Gore. Ovo djelo nas podsjeća na značaj čuvanja tradicije, pamćenja korijena i očuvanja onoga što je nekada bilo osnova života.
Knjiga „Ognjište“ Dragana Mitova Đurovića predstavlja bogatu riznicu priča, kazivanja i refleksija o životu u Crnoj Gori, uhvativši duh i tradiciju jednog vremena koje polako nestaje iz svakodnevnog života. Đurović je, svojim pisanjem, uspio da uhvati esenciju tradicionalnog crnogorskog života – one vrijednosti, običaje i emocije koje su vezivale ljude za ognjište, za mjesto okupljanja porodice i duhovno središte doma.
Kao zbirka priča i sjećanja, „Ognjište“ ne samo da evocira prošlost, već je čuva i prenosi budućim generacijama, podsjećajući ih na ono što su nekada bili i na ono što je oblikovalo njihov identitet. Knjiga se može shvatiti kao svojevrsni zbornik života Crnogoraca i Crnogorki, đe su ognjište i dom centralni simboli tradicije, porodice i života u planinskim i ravničarskim krajevima. Kroz različite priče, Đurović oslikava svakodnevne situacije, odnose među ljudima, sukobe generacija, moralna načela i preplitanje radosti i tuge.
Ognjište postaje metafora za sve ono što je trajno, duboko ukorijenjeno i nepromjenljivo – mjesto đe su se prenosile priče, đe su se dijelili trenuci sreće i tuge, đe su se rađali, odlazili ali i umirali. U tom kontekstu, knjiga se pretvara u lirsko-dokumentarni prikaz života koji više ne postoji, ali koji nastavlja da živi u sjećanjima onih koji su ga doživjeli i u riječima autora.
Tradicionalni život Crnogoraca i Crnogorki, kakav se prenosi kroz ovu knjigu, bio je ispunjen radom, poštovanjem prirode, dubokom povezanošću sa porodicom i zemljom. Nije bilo lako živjeti na surovim planinskim prostorima, ali je to donijelo poseban karakter ovom narodu – upornost, čast, poštovanje riječi, i gostoprimstvo.
Đurović bilježi običaje, rituale i svakodnevne radnje koje su oblikovale generacije: od mobi, zajedničkog rada na imanju, preko surovih zimskih dana provedenih u borbi za opstanak, do svetkovanja praznika kada se okupljala familija i kada se veličao zajednički duh. Kroz sve ove slike prožima se duboka emocija i poštovanje prema životu u prirodi i prema ognjištu kao jezgru zajednice.
U knjizi „Ognjište“, ognjište je ne samo mjesto đe se okupljala porodica, već i mjesto đe se prenosila mudrost i životna iskustva sa koljena na koljeno. Tradicionalni život Crnogoraca bio je prožet jasnim moralnim pravilima, duboko ukorijenjenim običajima i osjećajem za zajedništvo. U tom svijetu, svaki član porodice je imao svoju ulogu, a stariji su se poštovali kao čuvari mudrosti i običaja. Đurovićeve priče često govore o očevima i majkama koji su svojim rukama podizali kuće, radili na polju, čuvali đecu i brinuli o budućnosti porodice.
To je svijet u kojem se radilo „od zraka do mraka“, đe se zemlja obrađivala sa posvećenošću i poštovanjem, đe su stari znali kako da se postave prema svakom izazovu i đe su riječ i obraz imali veliku težinu.
U poređenju sa modernim vremenom, tradicionalni život Crnogoraca i Crnogorki osvijetljen u „Ognjištu“ čini se gotovo arhetipskim, sa naglaskom na jednostavnosti, strogosti, ali i toplini odnosa među ljudima. To je vrijeme kada su se vrijednosti prenosile kroz priče i običaje, kada se hrana dijelila za trpezom, kada je svako ime i prezime nosilo značaj i kada su porodične veze bile temelj na kojem se zasnivala cijela zajednica.
Kroz Đurovićevo pero, čitalac osjeća nostalgiju za tim vremenom – vremenom koje, iako teško, donosi osjećaj pripadanja i sigurnosti, jer je život tada bio jasno definisan i prožet dubokim osjećajem za dužnost, čestitost i zajedništvo. Ova drgocjena knjiga sa svojim svjedočanstvima šalje nam smisao o neizbježnom prolasku vremena i transformaciji svijeta. „Ognjište“ nas podsjeća na to koliko je važno pamtiti i poštovati svoje korijene, cijeniti male trenutke svakodnevnog života i prenijeti te vrijednosti budućim generacijama.
Đurović kroz svoje kazivanje šalje poruku o trajnosti onih najvrijednijih stvari – doma, porodice, i tradicije – koje nas oblikuju i koje čine naš identitet. „Ognjište“ je, u svojoj suštini, poziv na očuvanje tih vrijednosti, jer su one temelj na kojem se gradi svaki narod i zajednica.
Božidar Proročić- književnik i publicista