Za Šareni kamen sam čuo poodavno, obilazeći Gornja sela, prolazeći kroz tada brojne katune, ali i od onih žitelja tog kraja koji su se docnije naselili u beranskoj dolini.

Kad spomenete bagrem ili, pak, neko drugi to učini, ono prvo što vam tada padne na um jeste - bagremov med!

U jednom dužem periodu na našem prostoru, ašikovanje je, sasvim običnom ljudskom životu davalo poseban smisao i značenje.

Zdravica nam staru mudrost nudi, i kad kiša pada, da nas sunce budi,

od davnina prati okupljanja i slavlja, za što više sreće, ljubavi i zdravlja.

Cvetko Кrstić, zapamćen po nadimku Balija, bio je vozač autobusa u Beranama, odmah poslije Drugog svjetskog rata.

Tih davnih bademastih, mednih, zvonastih i plavkastih pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka, pa i kitnjastih, zašto da ne, koje nijesu mogle da okrnje ni nemaština, ni neugaslo sjećanje na ratne strahote, jedna od najvećih zabava mladeži u manjim mjestima, u varošima i varošicama, kao i one iz sela, seoca i zaselaka, bila je - odlazak u kino!

(Jedno sjećanje iz djetinjstva)