Mijenjaju se vremena, mijenjaju se gradovi, pa i njihova mjesta i vodiči orijentisanja i raspoznavanja. Bilo je to doba kada su se mjesta, objekti i susreti obilježavali lijevo ili desno od autobuske titogradske stanice.

Staricu iz našeg sela, kad je bila u gradu kod sina, pitao neko: Znaš li da gledaš u sat? Zašto da gledam u sat, odgovorila je ona. Ja gledam u sunce.

Evo još jedne naše veoma stare riječi! Garga!

Ta kafana sa početka sedamdesetih prošlog vijeka stara, nalik staroj otmenoj gospodi. Sa stilom, patinom i neizbrisivim duhom vremena prošlog. Kao takva, sve više rijetka, ona je arhivski filmski zapis metafore i  gradskog i čaršijskog.

Kada kod Ribarevine skrenusmo s asfaltnog puta na izlokani stari kolovoz, učini mi se da se vratih desetak godina unazad — u ono vrijeme kada su gotovo svi putevi u Crnoj Gori bili neasfaltirani. Ovo parče puta od Ribarevine do Ivangrada posljednji je „uzorak" tih starih drumova.

Ehej, drumovi, bijeli!

Slavenko Rakočević - slikar i vajar