Beranska gimnazija, roditeljski, zaštitnički, rođački i prijateljski naklonjena prema svima bez izuzetka, čak i prema onima koji je nijesu previše voljeli, jer su bile puke neznalice i ponavljači, nosi na svojim plećima sto jedanaest ljeta, junački prkoseći vremenu, suncu, kišama, snjegovima i vjetrovima.

U Londonu će, mlada arhitektica Rebeka, braniti doktorsku disertaciju o crnogorskoj spomeničkoj arhitekturi, s posebnom osvrtom na beranski Jasikovac.

Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade, ali kraće živce. Šire puteve, ali uže vidike. Trošimo više, a imamo manje. Kupujemo više, uživamo manje. Imamo veće kuće, a manje porodice. Više udobnosti, a manje vremena.

Znate li- koliko u Ivangradu ima disko-prostora?! Nikoliko. Dobro ste pročitali. Nema ih. Bio je jedan u „Beranama“ ali se on brzo pretvorio u ugostiteljsko-muzičku komediju. Ostalo, kafane i kafići. Zaigra nekad neki pijanac i niko više. I, nigdje više.

Ne baš tako davno, bješe među najčistijim rijekama u regionu. Sad među najzagađenijima. Zašto? Kad je, čijom krivicom i pod kakvom prinudom  taj nevini, bistri tok Lima svoje prelijepo korito prepustio najraznovrsnijem i najprljavijem  ljudskom otpadu?

Opština Petnjica, nosi sa sobom bogato kulturno nasljeđe, snažnu vezu sa dijasporom i izazove karakteristične za savremeni razvoj malih sredina.

Početkom šezdesetih godina prošlog vijeka, varošica Tutin tek je počinjala da dobija obrise urbanog života.