Opština Petnjica, nosi sa sobom bogato kulturno nasljeđe, snažnu vezu sa dijasporom i izazove karakteristične za savremeni razvoj malih sredina.

Na njenom čelu nalazi se Samir Agović, gradonačelnik koji ovu odgovornu funkciju obavlja u periodu intenzivnih nastojanja da se unaprijede uslovi života građana i stvore temelji održivog razvoja. U ovom intervjuu, sa gradonačelnikom Agovićem razgovaramo o dosadašnjim rezultatima rada lokalne uprave, strateškim razvojnim pravcima Opštine Petnjica, kao i o planovima i viziji koji treba da oblikuju budućnost ove opštine, o Samiru van „vruće“ stolice…

Kako je to biti na čelu jedne male opštine i šta su bili motivi takvom angažovanju?

Prije svega dozvolite da Vam se zahvalim na interesovanju za razgovor a posebno za ovo postavljeno pitanje.  Iskren da budem, ne sjećam se da mi je neko iz medija uputio ovakvo pitanje. Ja sam ga doživio kao pitanje na koje možete odgovoriti kratko ili opširno. Zašto ovo kažem? Zato što me ono vraća na period od prije gotovo deceniju i po. Kako je ovo jasno pitanje, zahtijeva i jasan odgovor. Iz opravdanih i objektivnih razloga, ne može biti kratko odgovoreno, ali pokušaću da ne bude ni predugačko.

Na prvi dio pitanja, reći ću iskreno da je bilo teško biti na čelu jedne male opštine. Izuzetno teško je bilo na samom početku. Sjećam se jako dobro svih detalja iz tog perioda. Postali smo Opština preko noći, bez ikakve pripreme, prilagođavanja i bez obuke kadrova, bez jasne finansijske konstrukcije za početni period. Tada nijesmo imali elementarne uslove za rad, u smislu prostora, opreme. Adaptirali smo neke prostorije u zgradi Centra za kulturu i započeli taj mukotrpni rad.

Želim da podsjetim da su svi politički subjekti, civilno društvo, istaknuti pojedinci, bili udruženi u inicijativi za vraćanje statusa Opštini Petnjica. Taj proces je bio dugotrajan i veoma iscrpljujuć. Kada je došao taj dan da je našoj sredini vraćen status Opštine, sva ta ogromna energija, koja je bila prisutna tokom trajanja pomenute procedure, preobratila su se ogromna očekivanja i bezbroj realnih, ali mnogo više nerealnih očekivanja.

Svjesni toga, bili smo opredjeljenja da budemo čvrsti i istrajni i da stremimo našim proklamovanim ciljevima, koje smo kroz kampanju, ali i odmah nakon preuzimanja odgovornosti odredili kao put kojim se moramo kretati, a sve sa ciljem da brojne višedecenijske probleme rješavamo po prioritetima koje smo utvrdili, ali sjećam se, to ni malo nije bilo lako, jer je sve bukvalno nedostajalo, od infrastrukture kako saobraćajne, društvene, komunalne, tako i planskih dokumenata, pružanja servisa i usluga i mnogo drugih segmenata.

Ključno je bilo to što smo jasno postavili prioritete u svim oblastima i radili na tome da se oni realizuju. Naravno, to nije bilo lako jer u tom trenutku, bili smo veoma usamljeni, bez kadrova, bez iskustva, ali hrabro odlučni da istrajemo u želji da ovaj kraj počne novu stranicu razvoja.

Što se tiče motiva, oni su prije svega bili naslonjeni na zavičajni patriotizam, ubjeđenje i opredjeljenje da smo sredina koja može i treba više. Takođe, znali smo da niko nikada nije uspio u nečemu što je pozitivno, ako nije ispravno radio, ako nije bio posvećen cilju, ako nije imao viziju i naravno podršku. Sa ove vremenske distance svi ti motivi su bili dovoljno snažni, kredibilni pa se i zbog toga došlo do sveukupnog napretka i mjerljivih rezultata.

O izazovima na početku kaže…

Već sam nešto govorio o izazovima, ali dodaću i to da izazova ima svako  ko želi da mijenja stanje na bolje, bez obzira o kojem vremenu i mjestu se govori. Svi dobro znamo da je najteže, nažalost, ostvariti uspjeh u svom mjestu, u svom kraju. Iskustva nam govore da se tek poslije protoka vremena i određene distance mjere ostvarenja i rezultati, rekao bih, na objektivan način.

Dodao bih, kako bih bio uvjerljiviji u iskrenom iskazu, da je prava riječ da su to bili gorući problemi na taj početak i na prve korake u funkcionisanju jedne sredine, koja je počela novi politički život u okviru samostalne Opštine. Na svu sreću, sa velikim ponosom, danas možemo kazati da su brojni izazovi ili gorući problemi iza nas, ali da ih i dalje ima.

Svakako nije bilo lako, šta se pokazalo težim nego što ste očekivali?

Posao kojim se ja bavim je takav da uvijek možete očekivati da ćete imati teže situacije od očekivanih. Biću veoma iskren, najteže mi je bilo, a i sad mi je, kada imate određeni broj ljudi, dio lokalne zajednice, pojedinaca ili udruženja i tome slično, koji u datom trenutku ne pokazuju dovoljno razumijevanja za određena pitanja ili probleme, koji se ne mogu urgentno riješiti. Svakako da i takvu situaciju razumijem, ali vam vaše nastojanje i vašeg tima, u određenom trenutku u ovakvom ambijentu o kakvom pričamo nijesu razumljiva, odnosno vidljiva onima koji to misle da je jednostavnije i lakše kod rješavanja određene situacije u vezi predmetnog  interesovanja.

Bilo je situacija kada smo očekivali da će pojedini državni organi urgentnije reagovati na naše inicijative i zahtjeve. Ta birokratska procedura, ne tako česta, ali ipak u praksi uočena, na neki način je usporavala željeni razvoj ili napredak, a po našem sudu to nije moralo biti tako. Kako centralni, tako i lokalni organi imaju dužnost i obavezu da u sadejstvu kontinuirano i partnerski rade za dobro svih građana, i svih djelova ove naše lijepe i jedine domovine, Crne Gore. Sa žaljenjem konstatujem da dosta često u praksi nije tako.

Ko god radi taj i griješi, kako ih izbjeći…

Slažem se, da u svakom radu ima određenih manjkavosti, propusta ili grešaka. Često analiziram sve naše postupke i aktivnosti, i katkad uočim propuste. Oni nastaju iz objektivnih i subjektivnih razloga, onih koji su dobili zaduženja ili mandat za realizaciju određenih projekata, aktivnosti i slično.

Ukoliko imate stručne ljude, posvećene ljude, naravno da će biti manje propusta, dakle, sve je na znanju i posvećenosti. Uočili smo da imamo različitost kod naše administracije i službi, i naravno da težimo da kontunuirano otklanjamo  uočene nedostatke.

Kakva je saradnja sa državnim institucijama i drugim opštinama?

Saradnja sa državnim institucijama je, onakva, kakvu prihvate državne institucije. Mi pokazujemo spremnost za punu saradnju, najprije sa Vladom Crne Gore i njenim resornim ministarstvima.

Ovom prilikom javno ću pohvaliti saradnju sa Ministarstvom finansija, Ministarstvom poljoprivrede, Ministarstvom dijaspore, Ministarstvom javnih radova, Ministarstvom regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa NVO, Ministarstvom prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Uprave za saobraćaj. Već sam kazao da je naše nastojanje da sa svim resornim ministarsvima ostvarimo što bolju saradnju i očekujemo pozitivne reakcije na naše inicijative koje su veoma prisutne prema njima, tako da se nadam da ću biti u prilici bez ikakvog kompleksa i bez želje da bilo šta kalkulišemo, da kažem da imamo dobro saradnju još sa nekim od ministarstava ili institucija.

Što se tiče opština, tu mogu reći da imamo više nego korektnu saradnju sa susjednim opštinama – Bijelo Polje, Berane, Rožaje, Plav, Andrijevica, Gusinje, ali i sa svim ostalim, naročito kroz mehanizme u okviru Zajednice opština Crne Gore, sa kojom imamo izuzetno dobru saradnju.

Da li je budžet opštine dovoljan za planirane projekte?

Svakako, budžet planiramo u skladu sa preporukama Ministarstva finansija, naših fiskalnih potencijala i u tom kontekstu za projekte koje prioritetno želimo da realizujemo oslanjamo se na budžet, naravno da su nam potrebnija još veća sredstva za potrebe ubrzanog razvoja, ali ponašamo se racionalno i vrlo težimo finansijskoj disciplini, pa je rezultat toga da nismo zadužena opština, da redovno servisiramo sve obaveze, bez viška zaposlenih i da smo zato rijedak primjer dobrog upravljanja javnim finansijama u našem okruženju.

Kako se obezbjeđuju dodatni izvori finansiranja?

Naš osnovni izvor finansiranja jeste Egalizacioni fond i prihodi koje Ministarstvo finansija kroz zakonsku regulativu opredjeljuje manje razvijenim opštinama. Pored toga, oslonjeni smo na naše izvorne prihode kao sto su porezi, koncesije, administrativne takse i slično. Imamo i primjere kada imamo i određena sredstva zahvaljujući donatorima iz dijaspore, zatim međunarodnim organizacijama, koja direktno ili indirektno plasiramo u razvojne projekte. Moram reći, kao što sam i naglasio, da je Ministarstvo finasija kroz inicijativu koju smo kreirali preko Zajednice opština Crne Gore podržalo iste i opštine su dobile nove prihode, koji mnogo znače manje razvijenim opštinama u sjevernom regionu.

Nastojaćemo i u budućim našim aktivnostima da dobijamo više sredstava kako bi ravnomjerno, ali prije svega nužno postizali veći stepen razvoja manje razvijenih opština, posebno na sjeveroistoku naše države.

Koji je trenutno najveći problem opštine?

Već sam nešto kazao o uspjesima i pozitivnim kretanjima, ali svakako da ima i određenih poteškoća. U tom kontekstu, želim da kažem da je naš najveći problem komunalne prirode, odnosno neriješen problem deponovanja komunalnog otpada, a samim tim i nedovoljan stepen zaštite životne sredine. Pokušali smo da ovaj problem riješimo uz kontinuirane najave resornih ministarstava da će se ovaj problem riješit uspostavljanjem regionalne deponije za sjever. Svjedoci smo da se to do danas nije desilo, isto kao što svjedočim da ni mi na lokalnom nivou nijesmo pronašli lokaciju za adekvatno privremeno odlagalište. To je svakako kompleksno pitanje, razmatrali smo mogućnost da se od 15 kandidovanih lokacija odabere najbolja, ali najviše zbog otpora lokalnog stanovništva nije došlo do rješavanja ovog problema. Istina, ranije smo imali sporazum sa susjednom Opštinom Rožaje gdje smo zahvaljući tom sporazumu zbrinjavali otpad iz užeg jezgra opštine. Zbog problema koji su iskrsli našim partnerima, prinuđeni smo bili da raskinemo ugovor i već sada radimo na novom sporazumu sa deponijom iz Podgorice.

Uporedo radimo na analizi još jedne ponuđene lokacije za privremeno odlagalište na teritoriji naše opštine. Očekujemo podršku resornih ministarstava sa kojima smo stupili u kontakt i iznijeli probleme u vezi sa tim.

Iseljavanje je jedan od najvećih problema ne samo Petnjice, već čitavog Bihora – kako se izboriti sa tim…  kako motivisati mlade da ostanu i grade budućnost u Petnjici?

Iseljavanje ili odlazak mladih ljudi opterećuje ne samo našu opštinu, mada, mi smatramo da je to nama definitivno najveći problem, jer je taj proces prisutan duže od jednog vijeka sa manje ili više intenziteta. Ono što mogu sigurno reći, jeste da je vraćanje statusa opštini Petnjica ublažilo, ali ne i zaustavilo odlazak ljudi.

Vrlo otvoreno kažem da ni jedna, čak ni mnogo veća opština ne može sama zaustaviti odlazak, posebno mladih ljudi. Ono se mora rješavati i sa nivoa države i svih mogućnosti koje država ima, i mora imati učešće lokalne zajednice, na način što će se kreirati strategija koja će promijeniti ovo stanje. Veoma svjestan da je to teško, jer sva ova dešavanja, ne samo na nivou naše države, već i na  regionalnom i globalnom nivou ukazuju da će ove pojave biti na svakom prostoru i da je to proces koji traje koliko i ljudski rod.

Po mom sudu, nova radna mjesta, podsticaji, subvencije, novi održivi projekti, start app – ovi, dinamičniji razvoj infrastrukture mogu biti ključ za rješenje ovog izuzetno složenog, akutnog problema.

Našim ukupnim radom i činjenjem u okviru svojih granica pružamo doprinos tom cilju. Znam da nije dovoljno, da nije efikasno, ali nastojimo, ohrabrujemo, snažimo sve one koji žele da svoju zivotnu ambiciju vežu za naš kraj.  Vjerujem da ćemo kao ukupno društvo i zajednica stremiti da sačuvamo ovaj prostor.

Koje su realne razvojne šanse Petnjice (poljoprivreda, turizam, mala privreda)?

Petnjica ima hendikep ili možda razvojnu šansu što brojni potencijali nijesu u dovoljnoj mjeri iskorišćeni. Zbog toga, realno možemo kazati da postoje potencijali za unaprjeđenje poljoprivrede, turizma, drvoprerade, korišćenja obnovljivih izvora energije, osnivanje porodičnih i malih proizvodno – zanatskih subjekata. Naravno za sve ovo vam trebaju zainteresovani pojedinci ili grupe. Mi smo sa lokalnog nivoa kreirali povoljan poslovni ambijent, što se ilustrovalo nagradom ,,Global Local” – za kreiranje dobrog ambijenta za razvoj preduzetništva u Srednjoj i Jugoistočnoj Evropi, koju smo dobili 2019. godine.  Postoje uspješna mala ili veća preduzeća za naše prilike, koja egzistiraju u našoj Opštini i svojim uspješnim poslovanjem pokazuju da se može stvarati i obezbjeđivati egzistencija, kako za vlasnike, tako i zaposlene na našem prostoru i u ovakvom, sveukupnom ambijentu. To su: La Vista, Tref, Radmančica Milch, GP Bihor, Organic d.o.o. kao i najnovije TNA-ENERGIE i nekoliko ugostiteljsko – turističkih subjekata. To ohrabruje i budi nadu da će biti novih inicijativa da se krene u taj razvojni i očekivani pravac.

Kako unaprijediti korišćenje prirodnih i ljudskih resursa?

Prirodni resursi su značajni i treba ih koristiti, ali i čuvati. Korišćenje zahtijeva principe održivog razvoja, a održivi razvoj donosi prosperitet. Da bi se taj balanas uspostavio trebaju ljudi, odnosno stručnjaci ekspertskog znanja. Istina je da, što ste manja sredina, manje su mogućnosti da imate takav profil ljudi. Ako ih nemate, morate ih naći iz nekih drugih sredina, a za to vam treba novac, ali i njihova spremnost da budu angažovani u skladu sa vašim inicijativama, koje mogu biti institucionalne, ali i privatno preduzetničke. Ono što mi činimo, jeste da smo sve mlade i obrazovane ljude, kroz zakonsku proceduru, ali i ukazanu potrebu uposlili, zapravo omogućili im, kroz profesionalni angažman u javnom sektoru da daju doprinos razvoju sredine u svim oblastima.

Pružamo im šanse i prilike da se dodatno edukuju i unaprjeđuju svoja znanja. Na zadovoljstvo svih nas, takav pristup daje određene rezultate. Naravno, to je zahtjevan i dugotrajan i kontinuiran proces, kojem moramo uvijek biti posvećeni. Ono što nam nedostaje, a čega smo svjesni i lično sam insistirao da koristimo znanje i iskustva naših ljudi koji pripdaju akademskoj zajednici bez obzira gdje su. Moramo naći način da stečena iskustva, znanja i vještine kojima vladaju naši visoko – obrazovani ljudi u dijaspori koristimo u svrhu našeg razvoja.

Ponosan sam što imamo tako jedan dobar primjer, ne samo primjer za Petnjicu, već za čitavu državu, a to je odluka našeg mladog i obrazovanog čovjeka za izgradnju fabrike TNA-ENERGIE, čiji je vlasnik gospodin Adis Ramdedovića.

Na pitanje koliko se pridaje značaj na očuvanju  kulturnog i istorijskog identiteta Petnjice, kaže…

Kultura i kulturno nasleđe su visoko pozicionirani u našim agendama, svjesni smo značaja burne i bogate prošlosti, koja se prožimala vjekovima na ovom prostoru. Uticaj više kultura na ovdašnje žitelje ostavio je dubok trag u civilizacijskom trajanju Bihora, kao šireg prostora. Arheolosko nalazište Torine u Radmancima svjedoči o prisutnosti života na ovom prostoru. Imamo eksponate koji datiraju iz bronzanog doba, ali ima i onih koji su vezani za III – IV vijek nove ere.

Naš Centar za kulturu, na čelu sa agilnim direktorom Sinanom Tiganjem uz snažnu podršku Opštine od svog osnivanja jako dobro radi na afirmaciji kulturnog nasljeđa, pružajući istovremeno priliku svim koji se bave ovom djelatnošću da afirmišu svoje stvaralaštvo, da govore i pišu o izrazitim stvaraocima, koji pripadaju ovom prostoru poput velikana kakakv je Ćamil Sijarić i plejada drugih regionalno poznatih književnika kao što su: Braho Adrović, Safet Hadrović – Vrbički, Faiz Softić, Esad Kočan, Ismet Rebronja, Safet Sijarić, kao i dvije mlade književnice Dijana Tiganj i Rebeka Čilović i mnogi drugi. Mi smo zapravo oživjeli kulturnu scenu i bogatim sadržajima i programima prevazišli sopstvenu sredinu.

Ovom prilikom želim da se javno zahvalim uvaženom profesoru Drašku Došljaku, književniku Brahu Adroviću, kao i Mirsadu Rastoderu za podršku i doprinos za unapređenje i afirmaciju kulture i kulturnih sadržaja u našoj Opštini.

Bihorsko kulturno ljeto je više od jedne decenije okvir u kojem se stvaraju i realizuju brižljivo osmišljeni i planirani sadržaji, književni susreti, izvorno folklorno stvaralaštvo, likovne kolonije, filmske i pozorišne predstave, debate, naučni skupovi. Sve to čini jedan mozaik afirmacije unaprjeđenja stvaralaštva koje za cilj ima očuvanje i afirmaciju kulture. 

Kakva je saradnja opštine sa dijasporom i da li  ona može imati veću ulogu u razvojnim projektima?

Dijaspora je naš nevjerovatan resurs i potencijal. Izuzetno smo ponosni na činjenicu da smo prvi u Crnoj Gori, ali i širem regionu prepoznali taj potencijal i počeli da na organizovan način okupljamo dijasporu prije skoro dvije i po decenije. Tada smo u okviru već etaboirane manifestacije „Dani dijaspore“ imali razne okrugle stolove, na kojima smo pionirski utvrđivali i kreirali nove pravce saradnje na obostranu korist na relaciji domovina-zavičaj-dijaspora. Zahvaljujući tim aktivnostima danas imamo brojne realizovane projekte u skoro svim oblastima života. Naša dijaspora je izuzetno vezana za zavičaj i Crnu Goru, i to ona pokazuje i ovdje, i u dijaspori. Uvijek ćemo biti više nego zadovoljni ostvarenom saradnjom i zajedničkim uspjesima, ali ćemo i dalje težiti ka još većoj saradnji, s ciljem da naša dijaspora sve manje bude donator, a sve više investitor u razvojnim projektima u našoj opštini i državi. Vjerujem da će tome doprinijeti novoformirano Ministarstvo dijaspore, koje smo svojevremeno kroz rad u Savjetu za dijasporu inicirali.

U kojoj mjeri građani mogu uticati na odluke lokalne vlasti i da li je rad opštine dovoljno transparentan?

Opština Petnjica je transparentna i otvorena, ima dobru saradnju, umije da sluša glas naroda. Imamo odličnu saradnju sa mjesnim zajednicama, građanskim aktivistima. Često obilazimo građane i razgovaramo o njihovim potrebama. Može se još više raditi po tom pitanju, ohrabrujemo sve inicijative koje dolaze sa nivoa građana, udruženja ili NVO sektora. Vrata Opštine su otvorena za sve dobronamjerne građane.

Koji su ključni ciljevi do kraja mandata?

Nastavićemo sa započetim infrastrukturnim projektima, radićemo na unaprjeđenju pružanja novih servisa našim sugrađanima, težićemo kadrovskom jačanju, izradi tehničke dokumentacije. Usklađivaćemo naše obaveze koje se tiču evropskog puta, radićemo na uspostavljnju e-uprave, nastavljamo sa fiskalnom disciplinom i odgovornošću. Snagom naših argumenata nastojaćemo da svim nadležnim institucijama u Crnoj Gori ukažemo na potrebu veće podrške za dinamičnji razvoj naše opštine.

Šta smatrate svojim najvećim mogućim uspjehom?

Teško je izdvojiti šta je najveći uspjeh u poslu kojim se ja trenutno bavim. Ipak, smatram da je najveći uspjeh to što ostvarujemo napredak ovog kraja. To nije samo moj uspjeh, to je uspjeh administracije i svih onih koji daju doprinos da nam idu bolji dani i da smo sopstvenim radom, ali i nizom društveno – političkih okolnosti promijenili točak istorije i što smo bili istrajni, uporni, pošteni u namjeri da ova sredina bude naprednija u svakom pogledu, da bude emancipovanija i inkluzivnija.

Koji projekat bi, po Vašem mišljenju, mogao promijeniti tok razvoja opštine?

Svi infrastrukturni kapitalni projekti doprinose kvalitetnijem životu. Svjedočimo da je temeljna rekonstrukcija puta Berane – Petnjica značajno uticala na kvalitet života ovdašnjih ljudi, ista očekivanja imamo i za put Bioča – Petnjica, koji je trenutno u fazi rekonstrukcije.

Ipak, vjerujem da će biti ključno, sa svim mogućim benefitima, ako uspijemo u namjeri da Petnjica dobije put do Tutina, čiju projektnu dokumentaciju upravo završavamo. Izgradnjom ovog putnog pravca otvorio bi se jedan veliki prostor Pešterske i Bihorske visoravni, bogat prirodnim resursima, a to bi ujedno bila i najkraća veza sa budućim autoputem ka Zapadu.

Dobra saobraćajna povezanost i moderne saobraćajnice ključni su preduslov za potencijalne investitore i razvoj svih djelatnosti i privređivanja.

Šta biste željeli da ostane kao trag Vašeg mandata?

Svaki uspjeh je trag, sve ono što smo stvorili, izgradili ili utemeljili kao novu vrijednost, bilo u materijalnom i nematerijalnom dobru, ostaje kao nasljeđe jedne generacije, koja je imala privilegiju da postavi temelje i trasira put razvoja ovog lijepog i pitomog, ali i nerazvijenog i zapostavljenog kraja.

Da li planirate nastavak političkog angažmana?

U ovom trenutku sam posvećen da što više i što sadržajnije radim na poslovima i zadacima koji me obavezuju dok vršim ovu odgovornu dužnost.

Period koji je pred nama će dati odgovor o mom političkom angažmanu. U ovom trenutku osjećam obavezu da služim građanima i da dajem, kao što sam i do sada davao čitavog sebe, da zajedno gradimo ljepšu i svjetliju budućnost sa svima onima koji su takvog opredjeljenja, za dobrobit svakog našeg građanina.

Zašto vjerujete u budućnost Petnjice?

Uvijek sam vjerovao u ovaj kraj i ove ljude. Taj stav sam gradio na trajanju i vitalnosti ovdašnjih ljudi, u svim prilikama. Naša upornost, radna energija, želja za uspjehom, snaga da se istraje u nedaćama, lošim vremenima su na neki način kolektivne karakterne osobine koje vas učvrščuju, ohrabruju i upućuju na neprestanu borbu za bolje sjutra. Mnogo šta se dešavalo na ovom prostoru sa istorijskog aspekta u bližoj prošlosti, kada pristupite temeljnoj analizi toka života ovih ljudi i ovog kraja, jasno možete zaključiti da je upravo ta neprestana borba i želja za opstankom, za očuvanjem sopstvenih karakteristika, uobličila jedan kulturološki i društveni identitet čovjeka ovog prostora. Tako da čovjek ima potrebu da vjeruje, da se nada, da voli svoj kraj, a samim tim i njegovu budućnost. Ovdje su moji korijeni, ovdje je moje sve, tako da ostajem nepopravljivi optimista da ćemo ostvariti sopstveni cilj da Petnjica bude pristojno mjesto za život  i rad, sadašnjih, ali i budućih generacija.

Šta biste željeli da građani kažu o Vašem mandatu?

Kao svaki čovjek koji je posvećen svome radu, očekujem da vidim uspjeh. Taj uspjeh vam može biti priznat u trenutku dok nastaje, ali čini mi se da se to u praksi obično više cijeni u nekom kasnijem periodu. Svakom od nas prija pohvala i priznanje za ostvarene rezltate, ali moramo biti svjesni da se i u takvim prilikama dešava da imate i osporavanje ili drugačiju percepciju o ostvarenim rezultatima.

Volio bih da ocjene o mom radu i radu administracije koju predvodim budu objektivne i realne. Smatram da smo postigli uspjeh, da ima izvanrednih rezultata, i to potvrđuju građani svih ovih godina tokom  izbornih procesa, kada ocjenjuju naš rad.

Kao pasionirani konzument literature, preporučuje…

Naravno da volim da čitam i da sam tu naviku stekao još u Beranskoj gimnaziji. Može čovjek imati visoko formalno obrazovanje, i biti dobar poznavalac svoje struke i oblasti, ali ako ne čita van svoje struke, ako ne čita klasiku, filosofiju, istorijsko – sociološke sadržaje, umjetničke, ostaje prilično skroman.

Smatram da dobra knjiga najviše može da oplemeni ljude, da ih učini empatičnim, društveno – odgovornim i korisnim članom društva i zajednice.

Jugoslovenski prostor ima tako značajnih književnih velikana, da je to naše beskrajno bogatstvo, koje treba da konzumiramo. Kako književnost pripada svima i kako nam je čitav svijet dostupan u elektronskoj eri, treba da nastojimo da ga što više upoznajemo, isčitavamo i na taj način sasvim sigurno sebe obogatimo i upotpunimo u intelektualnom smislu. Imajući obavezu da kao predsjednik Opštine pratim i podržavam sva kulturna dešavanja, ne samo u našoj Opštini, dodatno sam obogaćivao i širio ljubav prema knjizi i onome šta ona znači.  Srećan sam što sam upoznao mnoge savremene stvaraoce koji su poznati i priznati zbog svog stvralačkog književnog opusa.

Zaključiću, kad god imam slobodnog vremena, vrlo rado čitam.

Sluša…

Ja sam neko ko voli muziku. Slušam različite žanrove, što zavisi od kvaliteta i nekog mog interesovanja. Muzika je sastavni dio života svih nas, i kao takva, ima moć da nas opušta, veseli, relaksira.

Za ljubav tvrdi…

Ljubav je motiv života, ko nema ljubavi i ko ne osjeća ljubav, onda taj i ne osjeća život u pravom smislu te riječi. Ljubav, kao širok pojam znači voljeti, poštovati, uvažavati, osjećati radost, pripadnost prema porodici, voljenoj osobi, prijateljima, zavičaju, domovini, sportistima, umjetnicima, naučnicima. Onaj koji daruje ljubav, može je i očekivati, i treba da je ima.  Ljubav je suprotna od mržnje, zato u konačnom uvijek pobjeđuje. Neka traje ljubav i trajaće čovječanstvo. Ako uništimo ljubav, uništili smo sebe, zato emitujmo ljubav i samo ljubav.

Najvažnijim smatra…

Za život i rad, najvažnijim smatram da je potrebno biti čovjek, u pravom smislu te riječi. Ne podnosim pohlepu, mržnju, bahatost, licemjerje, podlost, laž, ogovaranje.

Čini me srećnim uspjeh porodice, prijatelja, društvene zajednice, čovjekoljublje, mir, dostojanstvo, društvena kohezija.

Poručuje…

Poručujem: Mijenjajmo sebe, težeći da se i drugi promijene težimo progresu, izvrsnosti, filantropiji, profesionalizmu, eliminišimo podjele, volimo život, svoj zavičaj, zemlju i svoju planetu.

Ovo su riječi čovjeka kom politika nije uzela dušu, dostojanstvo, vrijednosti koje se naslanjaju na čovjekoljublje, vrijednosti patrijahalnog čovjeka i vizije da život zajednice učini boljim.

Gordan K. Čampar

Izvor: bihorac.me