Badnji dan na prostorima Kraljevine Crne Gore i Kraljevine Srbije prije 108 godina slavio se 24. a Božić 25. decembra.

Dušan Zečević bio je ljekarski pomoćnik u ivangradskom Domu narodnog zdravlja koji je volio muziku i svirao trubu. Od osnivanja Kulturno umjetničkog društva „Dušan Bošković“ krajem aprila 1948. uključio se u muzičku sekciju koju je vodio Srbo Veličković i postao stalni član njegovog bleh i džez orkestra, sve do sredine decembra 1952. godine kad je Lim pomahnitao i riješio da sruši most.

Preko puta džamije je bila crkva, podignuta 1913. godine, poslije Prvog balkanskog rata „ono kada je Rožaje prestalo biti tursko, odnosno kada je Rožaje postalo crnogorsko“. Tačnije, kad je tursko postalo, pusto tursko. Crkvu je komunistička, tada nova, vlast srušila 1946. godine. Poodavno te vlasti nema, novu crkvu su Rožajci, pravoslavci i muslimani, odnosno, dobri ljudi, napravili na drugom mjestu…

Bože, koliko sam ja strahova u životu istrpio!

Mnoga djetinjstva, ali i mladosti širom planete, obilježili su, između ostalog, i razni cirkusi - oni veliki, oni srednji, pa i oni mali! U ljubavi prema njima cijeli svijet je bio ujedinjen i moglo bi se slobodno reći da je to bila i jedna od zajedničkih crta čovječanstva, nešto što ga je ujedinjavalo, nešto poput, recimo, umjetnosti ili muzike.

Planinarsko-smučarsko društvo “Vojo Maslovarić iz Ivangrada, na čijem su se čelu decenijama nalazili Safet Softić- predsjednik, i Branko Božović- sekretar, u ljeto 1965. godine odlučilo je da svoja dva istaknuta člana pošalje u Zagreb na obuku za rukovodioce i vođe akcija Gorske službe spasavanja.

Na zahtjev više čitalaca, intervju sa doc. dr Veliborom Spalevićem objavljen u Novoj Slobodi prije više od godinu dana, Espona obnavlja.