Gasne ljeto buenosairesko.

Priznali mi to ili ne, emocije i emotivno nasleđe naših predaka lagano izlaze iz okvira vremena u kojem su nastali i dugo trajali.

U životu postoje rituali koji su na granici između banalnog i ozbiljnog budući da je i sam život često banalan, ne mnogo interesantan, a ponekad veoma zanimljiv, fascinantan. Naizgled sasvim običnom ljudskom životu pojedini rituali daju poseban smisao, emocionalno i motivaciono značenje.

Nekada, ne baš tako davno, pa sve do prije koju godinu, postojao je u jednoj malenoj varoši, slatkoj kao šećerlema, nadaleko poznati korzo! Pošto se za šetališta biraju obično glavne ulice, tako je bio slučaj i ovdje, u gradu poznatom kao Berane.

Kad odlučite da iz Beograda vozom putujete za Crnu Goru, kad  namjerite da stignete i do mora, kad se zaputite iz vašeg životnog kruga i vrtloga koji obuhvata samo jezgro grada ili njegove obode koje sve više osvajaju nove zgrade i ulice,

Ko nije gledao televizijsku dramu, poetsku ispovijest, sonet o najčuvenijoj generaciji srpskih intelektualaca "Šešir profesora Koste Vujića", jednog od naših najpoznatijih pjesnika, satiričara, romanopisaca,

„Pozorište je istorija jednog grada“, kako kaže jedna drevna izreka, stremljenje društvenih potreba i svjedočanstvo njegovog kulturnog bitisanja. Upravo ova priča posvećena je prvoj pozorišnoj predstavi u varoši Berane.