Iako član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik želi prikazati kako uživa podršku predsjednika Srbije Aleksandra Vučića za svoje separatističke poteze, to je ipak samo privid. Vidno nervozan i sve kraćeg strpljenja pred kamerama i novinarskim pitanjima, Dodik po mnogim predviđanjima ulazi u završnicu svoje političke karijere.
Na prvi pogled ovo ne bi trebalo da ima veze sa Crnom Gorom, jer se najviše tiče Bosne i Hercegovine, međutim sve je itekako povezano i važno za sigurnost obje zemlje. Zajednički remetilački faktor u obje zemlje je režim Aleksandra Vučića, s tim što ni Vučić nije planirao ovoliku radikalizaciju dvije susjedne zemlje.
Poraz Dodikove politike koji je najdalje otišao u svom sukobu sa Zapadom jako je važan i za Crnu Goru. Ako uspije Dodik u svojim namjerama, Crnoj Gori se pišu loši dani. Obrnuto, ako bude savladan i politički neutralisan, onda je pitanje dana kada bi pala Amfilohijeva vlada.
Ipak Aleksandar Vučić je u ovom momentu više zainteresovan za ekonomski rast Srbije koji zavisi od Zapada, nego za ratne pohode koje čuje od prosrpskih zvaničnika iz Podgorice i najvećeg hazardera, laktaškog kabadahije.
U dobro obavještenim krugovima koji su bliski i Dodiku i Vučiću govori se da Dodik ne uživa podršku Vučića za svoje poteze, te je zbog toga ljut i nervozan. Čak su i u istoj mjeri predsjedniku Srbije zamjerili lideri DF-a u Crnoj Gori Milan Knežević i Andrija Mandić koji su očekivali puno više od Srbije.
Dodik bi vukao puno brže i radikalnije poteze da ima potpuno zeleno svijetlo od režima u Beogradu. Knežević i Mandić jedva podnose što nisu članovi vlade CG, a sve zbog ustupaka Zdravku Krivokapiću koji ne vodi prosrpsku politiku onako kako su se nadali.
Ako ne dobije što bude želio, kako se priča u banjalučkim kuloarima, Dodik planira osnivanje stranke u Srbiji i saradnju sa određenim opozicionim partijama s kojima bi krenuo u rušenje Vučića. To i ne izgleda nevjerovatno ako se pogleda u prošlost kada je javno podržavao Borisa Tadića s kojim je ostao u odličnim odnosima.
Javnost, posebno ona u Srbiji, zna da je Tadić ljuti neprijatelj Vučiću. U tome bi mu se pridružili Knežević i Mandić kako bi se osvetili jer su izbačeni iz premijerske i ministarske fotelje u Crnoj Gori.
Od kada je krenuo u blokade institucija Bosne i Hercegovine i odkazivanje poslušnosti Visokom predstavniku u BiH, Dodik je napravio mnoge međunarodne probleme Srbiji. Zbog toga najviše trpi predsjednik Srbije i njegova vlada. Vučić je uprkos Dodikovom protivljenju primio Christiana Schmita u ulozi visokog predstavnika.
Vučić nije negirao njegov legitimitet. Sve to vrijeme, Dodikova prisna saradnja sa crnogorskim prosrpskim političarima ukazuje da bi priče iz Banja Luke o rušenju Vučića mogle biti tačne. Srbi iz Crne Gore tradicionalno imaju veliki uticaj na politička dešavanja u Beogradu, kao što ima i Dodik putem svojih kanala.
Nemojmo zaboraviti da su i Milošević i Karadžić vukli porjeklo sa prostora Crne Gore, a taj dvojac je bio ključan za današnji haos u kojem živimo.
mSc Erol Ramusović
Autor je privrednik, predsjednik Skupštine Senata privrede EU u BiH i član Udruženja građana porijeklom iz Crne Gore
