Ohrabrujuče je zakazivanje sastanka predstavnika Instituta " dr Simo Miloševic" sa predstavnicima Vlade Crne Gore u cilju iznalaženja trajnog rješenja problema ove po svemu specifične zdravstvene ustanove koja je zapala u određene finansijske poteškoce prije svega zbog dvije teške kovid godine.

Oni koji nijesu bliže upuceni u djelatnost i strukturu ovog složenog i po svemu jedinstvenog zdravstvenog sistema, sigurno mogu rezonovati u stilu da je u proteklih nekoliko decenija propalo ili likvidirano na stotine preduzeca, fabrika i ustanova, pa ako ne može samostalno da posluje, neka istu sudbinu dijeli i Instifut " dr Simo Miloševic".

Međjutim, oni koji su makar malo bliže upoznati sa suštinom i sveukupnim stanjem u ovom Institutu, bez dvoumljenja če reagovati sasvim drugačije , i to iz mnogo razloga:

Prije svega zbog činjenice da je Institut " dr Simo Miloševič" u Igalu svojevrstan zdravstveni dragulj Crne Gore, regiona ( bivše Jugoslavije) i mnogo šure.

Dragulj je prije svega po svojoj specifičnoj djelatnosti, po ambijentu u kojem je smješteno jedinstveno arhitektonsko zdanje - u srcu "nevjeste Jadrana", po sadržajima koji se mogu naci na jednom mjestu, i dragulj po zaposlenima sa specifičnim zanimanjima i višedecenijskim iskustvom.

Najkrace rečeno: ova ustanova je raj za sve one stare i mlade, muškarce i žene kojima je potreban bilo koji oblik rehabilitacije, počev od onih koji su doživjeli sabracajne nezgode, lomove na ekstremitetima i sl, licima koja su imala kardiovaskularne probleme, reumatičarima i mnogim drugim oboljenjima do onih koji žele da se uz kontrolu stručnjaka odmore i rekreiraju, ojačaju,povrate kondiciju i sl.

Ì da nije riječ o zdravstvenom dragulju, da li bi u njemu svojevremeno boravio i bio na rehabilitaciji i predsjednik nekadašnje zajedničke nam države pa mu je nakon što se bolje osjecao u neposrednoj blizini u rekordnom roku sagradjena vila gdje je dolazio na rehabilitaciju?

Isto tako, da li bi recimo vec decenijama unazad ovdje na rehabilitaciju dolazili Norvežani a ima jos dosta i drugih stranaca? Naravno da ne bi.

Njih ovih dana jedino brinu neredovne plate zaposlenima. Plaše se da se ta okolnost nepovoljno ne odrazi na kvalitet usluga.

A kada je u pitanju ova okolnost, to oni koji ovdje borave, jednostavno ne mogu primijetiti i osjetiti. Naprotiv, skoro je nemoguce naici na i jednog od zaposlenih, od ljekara, administrativnog osoblja do čistačica, da nijesu krajnje predusretljivi , ljubazni i spremni da u svakom trenutku pomognu, objasne i sl.

Sve ovo pišem kao apel, da niko bar u Crnoj Gori i ne pomisli da jednostavno Institut treba prepusti svojoj sudbini...

I kad je o tome riječ, treba naglasiti da je Institut " dr Simo Miloševic" mali grad u gradu.Da je prije svega riječ o jedinstvenom arhitektonskom rešenju,sadržajima i opremi, da je tako nešto grandiozno moglo da se gradi samo u ondašnjoj zajedničkoj državi.

No, uzmimo da bi ovi novi graditelji mogli i napraviti novi sličan objekat i nabaviti sličnu pa možda i moderniju opremu.

Međjutim, najveci kapital ovog instituta su iskusni kadrovi. Kada bi se oni , ne daj Bože, osuli, to bi vec bio nenadoknadiv gubitak.

Zato, treba naglasiti da se Institut ne treba braniti zatvaranjem saobracajnica, vec otvaranjem: da dođe što veci broj ljudi sa strane da se uvjere šta se sve kvalitetno i nadasve stručno radi u ovoj zdravstvenoj ustanovi.

I da zaključim, Institit "Simo Milosevic" treba braniti, čuvati i njegovati na način kako se čuvaju i njeguju svi pravi dragulji. U ovom slučaju zdravstveni.To mora znati i opština Herceg Novi i Vlada, a i čitava Crna Gora, koja nikako ne bi smjela da dopusti da kojim slučajem ostane bez ovakvog jednog dragulja. Uostalom, mnogo smo ih vec pogubili.

Braho Adrović