Nakon katastrofalne sezone, stanje u Fudbalskom klubu “Berane” može se opisati sa: Klub je zahvatio kancer i treba ga liječiti. A liječenje bolesti kakva je kancer, traži vrhunskog hirurga. I hitne, drastične mjere kako bi se obuzdala metastaza, koja predstavlja širenje malignog stanja iz jednog organa u drugi.

Da je FK Berane ozbiljno obolio, svima u tog gradu je bilo jasno još prije par godina. Na žalost, o tom obolijevanju je pisao samo jedan medij- ovaj. Čak i onda kada se činilo da se stanje, prije svega rezultatsko, popravlja, svi koji se razumiju u sport, a posebno u fudbal, znali su da su trenutni rezultati samo maska za anarhiju u klubu i odsustva vizije odgovornih po pitanju šta se hoće sa klubom, umjesto što da su predstavljali plod ozbiljnog rada i strategije oporavka beranskog fudbala.

Pisali smo i tada o pogrešnom radu i da će se to osvetiti klubu. Pisali smo i bili kritikovani zbog toga. Nerijetko su se pokušavala i ismijavati takva pisanja. Posebno od strane onih koji su, prije svega, finansijski vezani za klub i vlasnika- Opštinu Berane. Ili su takvi ganjali i ganjaju “uspješnu” političku karijeru!

A onda je, tokom i na kraju ovogodišnje sezone, nastupilo vrijeme otrežnjenja. FK Berane je od glavnog konkurenta za osvajanje prvog mjesta u Drugoj fudbalskoj ligi Crne Gore i plasmana u Prvu ligu, što je bio u aprilu 2023., samo godinu kasnije postao klub koji je ispao iz Druge lige.

Naime, krajem aprila prošle godine, FK Berane je bio lider na tabeli Druge lige Crne Gore. Već u maju ove, ispao je iz tog ranga takmičenja i od jeseni će se takmičiti sa “fudbalskim divovima” kakvi su: Komovi, Brskovo ili OFK Gusinje...

O kakvom se radi učinku, govori podatak da je u takmičarskoj 2023/24. godini, u konkurenciji 10. klubova, FK Berane zauzeo posljednje mjesto na tabeli. U 36 odigranih utakmica, Beranci su osvojili 25. bodova. Ostvarili su svega šest pobjeda, sedam puta su podijelili bodove i pretrpljeli 23. poraza! U 36. utakmica, postigli su 34. gola (manje od jednog po utkmici) i primili čak 70 ( skoro dva na svakih 90. Minuta igre).

Takmičarsku sezonu FK Berane je započeo sa Ivicom Ćulafićem kao šefom struke, koji je ostavku na to mjesto podnio nakon prvog odigranog kola! Naslijedio ga je Slaviš Božičić, koji predstavlja poznato trenersko ime ali je i on, nakon 20- tak odigranih utkmica, podnio ostavku, da bi sa sezonu završio Slobodn Đukić.

Na žalost, ostvarenim rezultatima ni jedan od njih nije ni najavio da se u narednom periodu mogu očekivati neka bolja fudbalska vremena u gradu na Limu. Isto važi i za ostala “poznata” aktuelna trenerska imena u Beranama. Manje ili više, u posljednjih desetak godina skoro svi su dobili priliku da naprave nešto sa klubom u kojem su potekli. I, ovko ili onako, svi koji su imali tu priliku i propustili su je. 

No, stanje nije ništa bolje ni sa takmičarskim pogonom. U avgustu je dovedeno 15- tak fudbalera ( danas se ne zna ni ko je selektirao ta “pojačanja”, jer se svi u klubu ograđuju od njih), da bi se sa većinom njih raskinula saradnja krajem prošle godine ( ali su angžovana neka nova imena), kada je svakome ko je želio da bude realan, već bilo jasno da se Berane seli u niži rang takmičenja.     

Samo ovi podaci, da ne govorimo o svemu ostalom, dovoljan su pokazatelj da se u sezonu ušlo “grlom u jagode”. Bez definisanog cilja. O strategiji i da ne govorimo. O taktici i da ne pomišljamo!

Danas se brojni pitaju, kada i kako je beranski klub spao na ovako niske grane? Posebno imajući u vidu uslove u kojima funkcioniše.

Vjerovatno da svaki građanin Berana danas ima i mišljenje ko je kriv za ovogodišnji rezultatski debakl, ali i recept kako oporaviti vodeći sportski kolektiv. Neko će kriviti fudbalere, neko trenere, mnogi Upravu I Opštinu, a svi zajedno firmu “Nijagara sports company“, koja je, prije skoro dvije godine, preuzela upravljanje fudbalskim klubom. I svi će biti u pravu! I svi će, isto tako, griješiti! Jer, kriza u FK Berane nije od juče, ni od avgusta prošle godine, kada je počelo Prvenstvo. Kriza je višegodišnja.

Počela je prije 10. godina. Od jeseni 2014., kada je FK Berane počeo svoju posljednju prvoligašku sezonu, a tadašnje novo opštinsko rukovodstvo započelo sa “radom na ozdravljenju kluba i vraćanju vlasništva od privatnih lica”, u kojem će, kako su isticali, “igrati naša djeca”.

Od tada do danas, umjesto prvoligaški fudbal, Beranci su svoj klub gledali u drugoligaškoj konkurenciji i natjecanju po poljanama na kojima igraju klubovi Sjeverne fudbalske regije. Funkcionisanje i rukovođenje klubom predato je firmi “Nijagara sports company”, a na zeleni tepih vjerovatno najboljeg terena u Crnoj Gori najmanje igraju “naša djeca”.

U prethodnih desetak godina, najčešće su svoju sportsku karijeru na tom terenu započinjali “talenti” iz Japana ili Južne Koreje. Čak i brazilski “fudbalski umjetnici”. I za svo to vrijeme, niko se javno (ogovarnja ne računamo) nije upitao: koliko vrijede ti fudbalski virtuozi kada iz Brzila ili Japana dolaze da igraju u Drugoj ligi Crne Gore! Uz takve internacionalne vedete, svake sezone je dovođen veliki broj domaćih pojačanja- najčešće fudbalskog škarta drugoligaških klubova, kojeg se ne vrijedi se ni podsjećati!

Ukratko, svega i svačega je bilo na zelenom tepihu Gradskog stadiona, ali najmanjeje “naše djece”. Posebno one koja su trebalo da poniknu iz mlađih selekcija. Kao što su 2014. Godine bile stasle dvije selekcije beranskih mlađih kategorija, koje su igrale finale Kupa Crne Gore. Jedna od njih I osvojila ga. Interesantno, deset godina kasnije, nikog od tih mladića nema u klubu! Neki su prešli u druge sredine, a neki se I oprostili od fudbala. Samo ih nije bilo I nema u FK Berne!

Zato je i fudbalski kancer, na koji su prije desetak godina brojni vidjeli, a samo rijetki govorili o njemu ili, ne daj bože, pisali, metastazirao. I zahvatio sve strukture, pa se ne zna u kojem segmentu je kriza veća.

FK Berane se nalazi u rangu takmičenja o čijem kvalitetu najbolje govori podatak da iz njega nema ispadanja! Znači, rezultatsko dno! Bez formirane selekcije za narednu sezonu. Sa vlasnikom kluba- Opštinom Berane, koja, očigledno, ne zna šta ni šta će sa njim! Čijim radom skoro već dvije godine, što predstavlja polovinu potpisanog Ugovora o saradnji, rukovodi firma koja nije uspjela da Berane vrati u elitno fudbalsko takmičenje, ali ni da stavori makar jedno novo fudbalsko ime koje je skrenulo pažnju crnogorske sportske javnosti na sebe.

Usljed svega pobrojanog, ali i onog o čemu nije bilo riječi, treba se zapitati šta se u narednom period može očekivati od fudbalskog kluba. Imajući sve pomenuto u vidu, jedino je izvesno- da ovakav (ne)rad i (ne)odgovornost više ne smije biti prisutna u njemu. Naravno, to pod pretpostavkom da, prije svega Opština, kao osnivač i vlasnik, odluči i javno saopšti šta želi od kluba I to pokuš da ostvari za četiri godine, a ne da radovi na sportskoj infrastrukturi lokalnoj upravi predstavljaju alibi za rezultatski ambis u kojem su se našli “plavo- bijeli”.

Jer, ovako ispada da se vrhunski sportski uslovi u Beranama stvaraju za FK “Jezero”, ili neki drugi klub iz okruženja I one koji u ljetnjem period borave na pripremama. Za sve druge, samo ne za “našu djecu”, kako su nekada govorili iz opštinske zgrade. Uz to, čelnici Opštine moraju napustiti “umotvorinu” koju su već “plasirali” u gradskim pričama, a koja se svodi na konstataciju: “da će klub iduće sezone nastupiti u Regiji, pa će za funkcionisnje trebati malo novca”. Uprvo suprotno, iduća godina, ma koliko da se manje novca potroši, biće najskuplja. Ukoliko se u sezonu ne uđe sa jasnim ciljem i planom kako da se u naredne četiri godine on i ostvari, predstavljaće samo bačene pare niz Lim.

Jer, sve što u Beranama fudbalski vrijedi, kako od trenera, tako do fudbalera, biće angažovano od strane drugih klubova. A sa takmičenjem u konkurenciji regije, beranski klub neće zvrijediti pažnju bilo kojeg kvalitetnijeg fudbalera.

Zato, makar za početak, FK Berane se mora orjentisati, prije svega, na kvalitetan rad sa mlađim kategorijama, umjesto da predstavlja bazu isluženih fudbalera i trenera koje niko ne želi da angažuje. To je neophodno, jer stvaranje mladih igrača predstavlja dug proces i traži krajnje ozbiljan rad fudblskih stručnjaka.

Samo u tom slučaju sezona neće biti promašena i samo u tom slučaju možemo doći do onih konstatacija sa početka teksta o kanceru i metastazi.

Konstataciju o tome, da je FK Berane već odavno zahvaćen kancerom i da je to danas svima jasno, više ne treba ni pominjati. Kao što je jasno da takvo stanje traži hitne mjere.  A liječenje bolesti kakva je kancer zahtijeva hitnu hirušku intervenciju, koja bi otklonila opasnost od dalje metastaze. Da bi bolesnik, pardon FK Berane, konačno mogao da krene u oporavak i vraćanje na mjesto koje mu, po tradiciji, imenu, sportskom infrastrukturom i nekadašnjem značaju, realno, i pripada u crnogorskom fudbalu.

Ko će u ovom slučaju biti hirurg?

Saša Radunović