Kada odlaze takve plemenite ljudske duše, nepovratno odlazi  i parče svijeta dobra, koji sa razlogom nikad više  nece biti isti.

Univerzitetski profesor, pisac, intelektualac, narodni tribun, urbana legenda, govornik, kozer, boem, ljevičar, džentlmen, sabesjednik, studentski drug i prijatelj, državni funkcioner, domaćin...

Autorskim člankom oglasio se bivši poslanik, istoričar Dragutin Papović. Dostavljeni tekst Espona integralno prenosi.

U krilu savremene demokratije, ma šta god to značilo, u kojoj  je najveći broj pojedinaca uvjeren da živi u najvećoj  od svih sloboda, sigurno se ide ka ostvarenju cilja, društvu kontrole, koje bijaše kroz istoriju želja nad željama velikih totalitarnih sistema.

Norveški socijalni antropolog Tomas Hilen Eriksen, u knjizi posve znakovitog imena „Tiranija trenutka“, kaže: "Postoji niz znakova u našem vremenu koji ukazuju da polako stvaramo društvo u kome je skoro nemoguće misliti neku misao dužu od pet centimetara".

Rožajske ulice ovih dana nisu baš nešto posebno očišćene, interesantno dobro su osvijetljene (eci peci pec, ova pec ne radi)  poluopasne su za hodanje, ali to ne sprečava pojedince tj. osobe koje vode jednostavan i struktuiran život, među koje spada i autor ovog teksta,

Šta uopšte traži i očekuje to pisanje rukom u sveopštem digitalnom "pametnom“ dobu informatičke megarevolucije, čiji gurui suvereno vladaju planetom? A tastatura i živi rukopis ne idu ruku pod ruku. Nečega se moramo "dobrovoljno" osloboditi.