Ništa ne blijedi brže od sjećanja - i ništa nije trajnije od prepisanih uspomena. Priče Ada Softića u novoj knjizi „Drugo lice beranske ulice“ su zaštićeni svjedoci vremena i pouzdani tumači beranskih koraka ljudi i kolektiva.
Ulica - beranska, široka, uzana, nikada slijepa, pričljiva, saborna, nekad kaldrma, vrući asfalt, utisnuti koraci, zaustavljene riječi, uprti pogledi, šetnje, žurba, zagrljaji i poljupci, buket mladosti, spomenar generacija, književni korzo, velika škola etike, testamenti koje Ado Softić literarno otvara.
Zato i drugo lice beranske ulice - i prvo, i treće i jednine i množine, sve je tu: od sjećanja i uspomena do dužnog poštovanja i zahvalnosti. Beranska hronika koja potvrđuje da je ime znak - Nomen est omen!
Zbog toga su u Softićevim pričama: Mito Polimac, Mujo Adrović, Bega, Milutin Labudović, Mile Filter, Adem efendija Softić, Čedo Dragović, Baćko, Tufo Softić, Hivzija Ćatović, Vahida, Anica, Branka, Nafija, Piljo, Sidžo, Ljilja, Aljo Smailagić, Ismet Krcić, Vuk Rašović, Mišo Korać,...
Priča za pričom! Kane po neka suza, razvuku se usne u blagi osmijeh, namršti se čelo, uzdahne, zalupa srce, začuje jecaj Piljove harmonike... Eh, nije sve prošlo! Vratilo se i traje! I zvuk, i boja, i riječ... Listanje uspomena jedne malene varoši iz vremena kad je mirisao Lim, umivao grad, a brda mu zavidjela. Lim, 'kolijevka snjegova'. Literarni pečati.
Drugo lice ulice Ada Softića nije naličje - nego i strana koja grad drži gradom! Pa varoš koja ima izlaz na Lim umije da pamti i da najbolje čuva i sa jedne i sa druge obale. U virovima i brzacima Lima, talasima i na obalama sačuvane su ljubavi. A ovu varoš je (od)branila ljubav, nahranila Lim, koji pjeva vječitu himnu gradu. Note te himne ispisivali su i junaci Adovih priča, a Ado to sve pohranio u zajednički zbornik sjećanja. Stavio pečate na usmenost jednog vremena. Nositi priču u sebi – to je dar. Napisati je – to je objava dara. Vidjeti svjetlost iznutra. Imati hrabrost jutarnjeg sunca.
Priče koje nas opominju da nas sjećanja griju iznutra, ali i bole... One su i uzdah, i pogled, i osmjeh. Priče koje traže onu drugu stranu obale. Dozivanje s obale na obalu. S druge strane na ovu stranu ulice. Radost koja raste.
A, Lim,a velika vena beranskoga umjetničkog krvotoka, taj Lim, taj stražar našeg duhovmog zdravlja, zapljuskivao je sjećanja svih generacija, nije im dopuštao da napuste zavičaj. Jedan od njih, Adem Ado Softić, nadahnuti hroničar, limopisac, jedan iz limske krvne grupe, zna da ovi zapisi jesu najmudrije pritoke istoriji polimskog kraja.
Zapisi koji vam ne daju da zadrijemate. Zapisi koji predstavljaju etičke čitanke. Zapisi kao putokazi da se ne posrne i obruka. Zapisi kao svjedoci ljudskosti. Zapisi - DNK beranskog kraja. Zapisi kao literarni pečati male/velike varoši. Autorstvo ovih zapisa znak je neumornog pregalaštva, literarnog istrajavanja Ada Softića i njegove istančane pažnje u čuvanju ljudi i događaja. Onih koji zaslužuju! Tu je i njegov dar da ih sačuva i učini neprolaznim.
Zato je „Drugo lice beranske ulice“, knjiga - izvod vječno živih! I kad okrenete novi list ove knjige, upamtite pročitano! Vrijedi!
Prof. dr Draško Došljak
