Knjiga Polimske riječi profesora dr Draška Dosljaka bogata je kulturna riznica i istinski dar budućim naraštajima.
Od Mihaila Lalića, Zogovića, Mekulija, Ratkovića, Vešovića, Kostića, Sijarića, Azemovića, Ćulafića, Adrovića, Koraća, …, do Petkovićeve, Ralevića, Jolića, Popoviča, Masličića…, slažu se tekstovi u duhu jezičke magije i otmjenosti crnogorskog jezika, tog neiscrpnog bogatstva ovoga kraja – sve je tu! Na to sve ovaj nas stručnjak neprestano podsjeća sjajnim izborima citata, ali i svojim suptilnim stilom.
Čitalac kao na filmu prati sudbine onih koji su ispisali, oslikali, opjevali, istoriju ovog kraja. Putem diplomatskih i narodskih anegdota, mudrosti, opisa života i djela važnih pojedinaca tako izuzetnog podneblja vidi se da je ono iznjedrilo toliko toga vrijednog da se i nama samima valja čuditi. A temelj na kome sve počiva jeste jezik ovog podneblja, njegova specifičnost i inspiracija.
Lim je tu glavni junak (koliko mu je pjesnika posvetilo pjesmu!), hrabri vitez ove bajkovite knjige sjećanja, odnosno prirodni trezor odlučnog priloga protiv zaborava. Poslije knjige Adema Softica Drugo lice beranske ulice, zbornika akademika Zuvdije Hodžića o Plavu i Gusinju, Crnogorske vladarke, plemkinje i princeze profesora dr Božidara Šekularca, do Ivangradske trilogije Saše Radunovića, preko mnostva znaćajnih knjiga o stvaraocima iz ovoga kraja, te djela Željka Rutovića o socijalnim i kulturnim fenomenima, koje su autori oslikali, ovi su tekstovi jos jedan izuzetan prilog bogatoj duhovnoj istoriji polimskog kraja.
Ovaj izbor zapisa, knjizevnih kritika i razmisljanja koje je priredio professor Došljak, mozda je i njega samog iznenadio ne samo količinom zastupljenih ličnosti, stvaralaca, događaja, djela, već iznad svega brojnošću ideja, bogatstvu i ljepoti izraza. Jer je poezije više u Crnogoraca nego kod većine današnjih naroda!
Moglo bi se citirati pola knjige, toliko je u njoj lijepih misli i stihova, slika, upozorenja i ohrabrenja, da zato vjerujem da je i samom profesoru Došljaku oko zasijalo kada je knjiga dobila oblik koji je sada pred nama. Najdublji značaj njen jeste u tome što, osim popisa svega što je vrijedno, ona istovremeno postaje registar univerzalnih vrijednosti jedne epohe i jednog podneblja, pokazujući da u svakom kutku ove naše planete postoje oni koji svojom istrajnošću, predanošću i znanjem doprinose da se odbrani pojam čovječnosti i duševnosti.
Kao neka poruka i pouka, poslije čitanja ovih tekstova, stoji uzvišeno saznanje da nema Centra Svijeta, da nema malih ili velikih kultura, malog ili velikog Identiteta, već da je Duh jedan i da pripada svima. Došljak nam je izatkao naše Šeherezadine priče o opstanku, priviđenjima i snovima, jezikom neobično prisnim, toplim, iskrenim, u kome postoji jasna i počasna veza s precima, s poezijom bez koje nema ni duše crnogorske. On je, osim što je svjedok i hronišar, i čuvar ognja.
Jer, ovo je knjiga o čuvarima Smisla u vrijeme Besmisla!
Branka Bogavac
