Ovo je priča o nama kad smo bili djeca, takođe je i priča o današnjoj djeci. Povod za ovo pisanje je moje, skoro pa obavezno, ispijanje makijata u „akšamski sahat“ u Tajsonu. Tada se čaršija nekako umiri, skoro pa da nikog nema po trgu.

Rođen je daleke 1937.godine uAndrijevici uCrnoj Gorijer mu je pokojni otac bio na službi u Jugoslovenskoj vojsci kao oficir, kapetan prve klase, ali djetinjstvo, školovanje i cjelokupni radni i životni vijek proveo je uSarajevu.

Tih osamdesetih prošlog vijeka, radničko nikšićko naselje Humci bijaše prepoznato po skromnom i skladnom životu, a sa njim nekako prirodno i sa sportom, kako aktivnim, tako i pasioniranim praćenjem istog, posebno fudbala.

Jednom, zapodjenemo mi o onom svijetu. Kako je tamo? I onda, kaže Danica Miraševa:

Postoje razne titule kod skoro svih naroda svijeta, ustanovljene od pamtivijeka! Tako, recimo, postoje titule predvodnika prvobitne zajednice, poglavice plemena, vrača, župana, kneza, knjeginje, grofa, grofice, kontese, kralja, kraljice, cara, carice, predsjednika, potpredsjednika, sekretara, magistra, doktora nauka, kancelara, vojvode, nadvojvode, serdara, akademika i još mnogo drugih.

Istorija beranskog vazduhoplovstva, koja je povezana i sa beogradskom, a pročitaćete veoma brzo i kako, započela je dvadesetdevetog aprila 1925. godine, kada je na zaravan Ovsine u Lušcu, u neposrednoj blizini Berana, sletio avion ,,brega“, kojim je upravljao pilot Vojske Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca Lazar Bajčetić.

U podnožju vrleta Kučkih planina, u okolini ledničkog Bukumirskog jezera, Veliša Prelević iz sela Ubli, vrele avgustovske dane provodi u društvu mnogobrojne živine. Zajedno sa djecom, četiri kćerke i tri sina, pastir nekoliko mjeseci tokom godine, vodi brigu o preko 400 ovaca, deset krava i tri konja.