Naša dijaspora je najveći kapital Crne Gore u inostranstvu koji još uvijek nije na adekvatan način iskorišćen, jer još uvijek nijesu pronađeni pravi mehanizmi saradnje između države i dijaspore i obratno Dijaspore i države, kazao je ministar za dijasporu Vlade Crne GoreMirsad Azemović.
On je u subotu 26. oktobra u Cirihu sa državnim sekretarom za dijasporu Adelom Omeragićem učestvovao u razgovoru sa predstavnicima udruženja naših građana u Švajcarskoj i nekim iz država u okruženju,a koji je organizovala Humanitarna organizacija „Bratska ruka“.
Formiranjem po prvi put posebnog ministarstva za ovu oblast, valja vjerovati da će ta saradnja biti intenzivirana, za šta je potrebno i više inicijative same dijaspore i savakog pojedinca, koja sada ima posebnu adresu na koji se svakodnevno može direktno obraćati i tražiti rješavanje problema i drugih zajtjeva, čak i pojedinačnih, koje će Ministarstvo kandidovati prema nadležnim državnim organima i institucijama i pružati relevantne odgovore.
Azemović je kao jedan od prioriteta u budućem radu Ministarstva naglasio potrebu intenzivnije saradanje sa našom akademskom dijasporom, odnosno sa generacijom djece naših radnika u inostranstvu koja su se školovala na prestižnim evropskim i drugim univerzitetima i koji danas obavljaju veoma važne poslove u državnoj administraciji mnogim institucijama i tijelima i preduzećima širom svijeta, a sa kojom do sada nije bilo dovoljno kontakata, a oni bi mogli pomoći u savjetima i idejama za saradnju i razvoj.
Otvarajući ovaj skup u Cirihu predsjednik Humanitarne organizacije „Bratska ruka“, Hajran Pepić, je naglasio da je osnovni cilj ovog skupa bio uoznavanje i rješavanje administrativnih problema sa kojima se susrijeću naši građani u Švajcarskoj i drugim državama.
-Uzimajući u vidu da smo jedina, a skoro najbrojnija grupacija u Švajcarskoj koja nema konzularnog predstavnika naše države, da smo jedina dijaspora koja ne ostvaruje svoja ljudska, građanska i biračka prava preko naših konzularnih predstavnika naše države, rekao je Hajran Pepić i dodao da smo mi koji boravimo više od pet decenija u ovoj državi, prepušteni svakoj vrsti asimilacije, djeca nam gube osjećaj jezik i ljubav prema svojoj domovini.
Pepić je naglasio da je broj naših građana u Švajcarskoj ogroman, mada nema preciznih podataka koliki je taj broj i kazao da oni traže odgovore na ove otvorene probleme.
Dejan Bogavac se složio sa konstzatacijom da nije poklonjena adekvatna pažnja djeci naših radnika u inostranstvu, ali da i pored svega toga njihova srca i duše kucaju za domovinu.
Predstavnici udruženja dijaspore „Bratska ruka“, Srpskog foruma, Bošnjačke kulturne zajednice, Bošnjačke dijaspore, Džemata i drugih izrazili su zadovoljstvo zbog organizovanja ovakvih susreta sa predstavnicima državnih organa Crne Gore, ali su istakli da da ima niz problema dijaspore koji zahtijevaju drugačliji – aktivniji tretman od strane države.
Kada je u pitanju Švajcarska u diskusiji u kojoj su učestvovali, Adel Omeragić, Hajran Pepić,Simo Pavlović,Alen Šabotić,Ernad Korać, Ramiz Zverotić, Miško Korać, Isko Škrijelj, Dejan Bogavac, Ljutvo Pepić, Krivokapić, Faruk Šabotić i drugi posebno je insistirano da se u Švajcarskoj čim prije otvori konzularno predstavništvo Crne Gore jer, primjera radi, kada se dogodi smrtni slučaj, najbliža adresa za pribavljanja neophodne dokumentacije za transport posmrtnih ostataka je konzulat u Frankfurtu.
Posebno je potenciran problem sticanja državljanstva Crne Gore djece naših radnika pa je s tim u vezi naveden podatak da primjera radi, samo jedno lice od 18 članova jedne uže i šire porodice, ima crnogorsko državljanstvo.
Pomenuta je i ideja koja je ranije praktikovana u nekim državama organizovanja posebno za djkecu naših građana u dijaspori. Ernad Korać je istakao da je za potrebe otkupa jednog nezavršenog turističkog objekta u Petnjici na Koraćkom kršu putem pisma obraćao na nekoliko adresa u Crnoj Gori, ali je nailazio na zid ćutanja.
Rečeno je da bi investicije naših građana u domovini trebalo odvojiti od stranih investicija, a pomenuto je da pojedini naši građani koji u svojim stambenim objektima na primorju maksimalno borave mjesec dana, a komunalije, odvoz smeća i sl. moraju da plaćaju kao da u tim objektima borave punu godinu dana.
Braho Adrović
