Nekadašnji selektor Bokserske reprezentacije bivše SFRJ, Beranac Miroslav PopovićPop preminuo je juče u Beogradu. Popović je umro u 76. godini života.

Zbog ostvarenih rezultata, Popović je bio cijenjen u svijetu boksa, pa osim što je bio selektor i trener višestrukog prvaka Jugoslavije, beogradskog “Radničkog”, ovaj znameniti beranski sportski radnik  bio je, pored ostalog, i član borda Svjetske bokserske federacije.

O poštovanju njegovih rezultata govori i podatak da je bio i selektor reprezentacije Evrope na revijalnom meču sa reprezentacijom Amerike, održanom u Las Vegasu.

Pored toga, prije desetak godina, Popović je izabran za predsjednika Združenih nezavisnih i slovenskih zemalja, jedne od deset konfederacija Svetske bokserske federacije (WBC).

Miroslav Popović rođen je 4. avgusta 1946. godine na Cetinju. Školovao se u Ivangradu, a Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja u Beogradu. Doktorirao je u Bugarskoj. Miroslav Popović ima ćerku Lenu i sina Luku.

Zahvaljujući svojim poznantstvima i ugledu u WBC-u Popović je mnogo učinio za crnogorski, srpski i jugoslovenski boks, otvorajući vrata vrhunskog amaterskog i profesionalnog boksa nekim od velikih imena tog sporta sa prostora bivše SFRJ.

Popović je počeo da se bavi boksom  kao takmičar Dinama iz Pančeva, ali je sebe obilježio kao vrhunski trener.

Popović je 1976. proglašen je za najboljeg trener Jugoslavije za mlade boksere, a već naredne godine bio je trener prvog sastava beogradskog Radničkog sa kojim je četiri godine uzastopno bio šampion Jugoslavije.

Taj klub je predvodio i sredinom 80- tih godina prošlog vijeka, kada je kao pojačanja angažovao boksere iz najveće generacije beranskog boksa: Vukašina i Vučića Dobrašinovića, Žarka Daltona Nišavića, Milivoja Bašića, a nešto kasnije i Svetislava Stojkovića. Tih godina, Radnički je bio i dominantna ekipa u jugoslovenskom bokserskom Prvenstvu.

Jedan od posljednjih intervjua koje je dao, bio je beranskom časopisu “Nova Sloboda”, I septembarskom broju prošle godine, pored ostalog, izjavio je: “Berane ne bih dao ni za šta na svijetu”. 

Posljednji pozdrav, Selektore! Zbogom, Ivangrađanine!

S. R.