Kako čuvamo ono što su nas učili naši i da li prenosimo dalje svojoj djeci?

Čovjek koji nije trenirao timove; kovao je karaktere, nije bio samo trener; bio je glas koji odzvanja parketom i onda kada dvorane utihnu, bio je energija koja se nije mjerila titulama, već tragom koji je ostavljao među  ljudima.

Iz ugla tehnološke revolucije, sada već daleke 2017. godine, Švedska je čipovala dvije hiljade radnika koji su time postali prvi moderni kiborzi na svijetu.

Izgleda da je to cilj ovog.vijeka, poništiti čovjekovu.misao, kritičku misao, ponistiti osjećaje, ukuse i mirise. Sveukupno, poništiti čovjeka. Odvojiti ga od sebe, od drugog, odvojiti od prirode. Odvojiti ga od duha i tijela. Odvojiti ga od sjećanja.

Rak ne bira godine. On dolazi iznenada i mijenja živote cijelih porodica, nažalost ni djeca nijesu pošteđena toga. Nastaje borba, gdje je svaki novi dan pobijeđena bitka, ali rat većina tih malih „vojnika” izgubi.

Šetnja je oko svakodnevice.  U tom oku mnogo je više nego što se vidi. Šetnja kao socio metod.

Da, tako je. Svi koji su imali privilegiju i čast upoznati primarijusa doktora Svetislava  Malbaškog, specijalistu pedijatra, nefrologa, ponijeli su veliko sjećanje na lik čovjeka na čijem životnom primjeru se može i treba učiti kako izgleda lice dobrote, srdačnosti, humanosti i kulture. I ne samo.