Na otprilike pet kilometara od Berana, na ulazu u Tivransku klisuru, na desnoj obali Lima, u krugu naselja Budimlja, nalazi se manastir Šudikova sa obnovljenom crkvom posvećenoj Vavedenju Presvete Bogorodice.

Po okončanju Drugog svjetskog rata nastupilo je na svim našim prostorima, pa i u Crnoj Gori, nekakvo čudnovato vrijeme, a u tom čudnovatom vremenu nanizali su se i loši dani za mnoge, a i za mnogo čega, naročito za vjeru i crkvu!

Do prije izvjesnog vremena, hajde, recimo, do prije, otprilike, petnaestak godina, u jednom dvorištu, u Malinovu, prelijepom naselju na samo dva kilometra od središta jedne naše varoši, poznate između ostalog i po širokim ulicama, kao i po brojnim lipama i platanima, nalazila su se dva groba - jedan veći i jedan manji.

Grad u kojem je rođen, grad koji pamti i u sjećanje prenosi ime Skala Gvozdenovića postaje vječni grad, baš onako, nalik vječnom Skalu.

Jednog jesenjeg dana, 1942. godine, u njujorškoj kancelariji Šarlote Mužar, zazvonio je telefon. Podigla je slušalicu i začula slabašan glas.

Ljudi koji rade u hirurgiji gotovo da nemaju privatnog života. – Njihovo zanimanje je – spasavanje tuđih života.

Ivangrad je imao klimu, književnu, kulturnu, svekoliku. Sve je tih godina cvjetalo, fabrike, radnici, život. Gradile se nove zgrade, funkcionisao  aerodrom. Sve to i mnogo toga još, dešavalo se u ondašnjem Ivangradu.