''Onaj koji umije da se sjeća, živi život dva puta''

                                                                               Abdulah Sidran

Ispod gorostasnih predivnih planinskih vrhova i grebena, nešto malo iznad vijugave i srebrnaste rijeke o čiju se površinu  rasprskavaju raskošni sunčevi i mjesečevi zraci, na omanjoj zaravni odsječenoj od  travnatog brda čijim se vrhovima lijepi cerova i brezova šuma, leži jedna varošica.

Naše majke, naše beranske majke, ali i sve ostale iz bližeg, a bogami i daljeg okruženja, iz razdoblja pedesetih i tu nekako s početka šezdesetih godina prošlog vijeka,

Kada se jednog dana  bude analizirao, tumačio i sjećanju ostavljao duh gospodskog Nikšića, ta priča ce biti nezamisliva bez prim.dr.sci. Ratka Dragiše Radovića (1940), uglednog crnogorskog ortopeda.

Život se vraća u normalu, auto-put je prohodan već nekoliko dana. Na mjestima gdje su naselja odsječena od ostatka Slovenije (zbog urušavanja mostova) vojska i NATO saveznice grade privremene, montažne mostove.

Kakva je to bila livadaaaaaa, braleeee moj!

U povodu studentske sesije srodnih fakulteta SFRJ, te 1987. god. bijaše moj prvi susret i sa Skopljem i sa hotelom Bristol, čiji sam bio gost.