Država Crna Gora i Opština Andrijevica u svojim strateškim dokumentima poseban značaj pridaju razvoju stočarstva te  da sa poljoprivredom, predstavlja odskočnu dasku za brži prosperitet sjevernog regiona.

Međutim, brojni podaci ukazuju da je da je na području opštine Andrijevica destkovan stočni fond u odnosu na neka minula vremena.

O tome svjedoči i priča koju je "Dan" zabilježio na planini Gradišnjica. Naime, na njenim katunima, koji pripadaju mještanima sela Slatina, Zabrđe i Trešnjevo, iz godine u godinu sve je manje stočara, a sve više ovih koji tu borave radi odmora i rekreacije.To potvrđuju i mještani, navodeći da samo rijetki koriste pogodnosti Gradišnjice za bavljenje stočarstvom. Oni podsjećaju da je nekada na Grdišnjici bivalo i do pet hiljada ovaca i nekoliko stotina krava, a sada su stada rijetka.

–Sjećam se kad su naši katuni bili puni stoke. Kako je vrijeme odmicalo sve više je opadalo interesovnje za bavljenjem stočarstvom, tako da sam ja među rijetkima koji sa stadom ovaca tokom ljeta boravi na Gradišnjici. To je zaista prava šteta, jer koliko vidim i ova i susjedne planine ubrzo će služiti samo za odmor i rekreaciju, dok će se neke tradicionalne djelatnosti preseliti u prošlost. Zašto je to tako, odgovor bi mogle da daju neke stručne analize, ali zasigurno su društveni sistem i neki moderni trendovi u dobroj mjeri doprinijeli da stočarstvo u našim krajevima izgubi na značaju- kaže Boško Vukićević, koji se, kao diplomirani pravnih, nakon penzionisanja i dugogodišnjeg života u Beogradu, vratio zavičaju i formirajući stado od oko sto ovaca, obnovio tradiciju svojih predaka.

Vukićević ističe da je porazno to što brojni turisti i posjetioci ne mogu na Gradišnjici da kupe mliječne proizvode.

–Nekad bi sa Gradišnjice i Krivog dola stočari s jeseni u selo dopremili preko 200 kaca sira. Danas se ovdje ne može naći ni kilogram tog mliječnog proizvoda. Zar to nije grijeh, ako se zna da su danas ovdje, za razliku od nekih minulih vremena, došli asfalni put, struja, da imamo vodu, telefone i druge brojne pogodnosti – naglašava Vukićević.

Na Gradišnjici se da primijetiti da su mještani na mjestima nekadašnjih koliba napravili moderne vikendice.

–Gradišnjica je privlačna planina, zbog izvanrednih ljepota koje joj je majka priroda podarila. Međutim, sada je sve drugačije nego nekada. Nema stočara, ali zato brojni turisti posjećuju našu planinu. Navraćaju i mještani iz naših sela koji su ovdje napravili vikendice za odmor. Međutim, mene srce zaboli što katun ne živi kao nekada i što se sve rjeđe čuje zvuk čobanske frule– kaže Slobo Bakić.

Dodaje da je nekada ovdje sve počinjalo i završavalo se s čobanskom frulom i da sve bilo u znaku marljivig rada, pjesme i veselja.

–Ništa nije kao prije. Na ta prošla vremena podsjete samo rijetki, poput mene, koji se glasnu zvukom frule. Njen zvuk vrati nas u bosnogo, ali izuzetno srećno djetinjstvo, kad smo, između ostalog, brali boravnice i šumske jagodeda bi kupili knjige i sve potrebno za školu– ističe Bakić.

Zeletinu ostao vjeran samo Milutin Šoškić (78)

Na katunu na planini Zeletin, koji pripada mještanima andrijevičkog sela Ulotina, nekada je sa stokom izdizalo preko 80 domaćina. Međutim, u poslednjih osam godina stočarenju na prostranim planinskim visovima Zeletina ostao vjeran samo sedamdesetosmogodišnji Milutin Šoškić. Prisjećajući se minulih vremena kada su katuni bili puni stoke, Šoškić navodi da je prava šteta što, i pored određenih pogodnosti koje pruža savremeno doba, više nema interesovanja za tradicionalna zanimanja.

-Žao mi je što sam godinama jedini stočar na Zeletinu. Uhvati me tuga dok napasam stada na planini, jer poslije mene ovdje zasigurno neće biti ni jednog stočara. To ukazuje da društvo u cjelini nije uradilo ništa da na pravi način stimilišu mlade ljude da se bave ovim poslovima – navodi Šoškić.

Izvor: Dan