Mogućnost formiranja manjinske Vlade kao jednog od modela rješenja aktuelne krize, najavio je Dritan Abazović- potpredsjednik Vlade Crne Gore i lider Koalicije „Crno na bijelo“, saopštivši na konferenciji za medije da slijedi godina raspleta. A to, najavljena godina političkog raspleta u Crnoj Gori, asocira na knjigu „Godine raspleta“, koja je izašla iz štampe krajem 80- tih godina prošlog vijeka.

U pomenutoj knjizi Slobodana Miloševića- bivšeg predsjednika Republike Srbije i predsjednika bivše Savezne Repoublike Jugoslavije, se radilo o izboru intervjua i govora kojima je mobilisao emocije i volju srpskog naroda, njegove elite, ali i tadašnjeg rukovodstva Demokratske partije socijalista, koja se, tada, još zvala Savez komunista Crne Gore, koju su predvodili, kako se govorilo i pisalo, „mladi, lijepi i pametni“: bivši predsjednik Crne Gore i Savezne vlade SRJ, nažalost, danas pokojni Momir Bulatović, aktuelni predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i odbjegli Svetozar Marović.

Oni koji su par godina nakon te knjige odgovorili, vjerovatno Svetovom „umotvorinom“- sloganom: „Godine počinju januarom“!

Period od 35 godina nakon objavljivanja knjige, raspleo je tadašnju političku krizu  i dao odgovor na stanje u zemlji. Sa političke karte svijeta, nestala je najljepša zemlja na svijetu- Jugoslavija. U ratovima je poginulo oko 130.000 njenih građana. Raseljeni su milioni njih. Kriminal je procvjetao. Na razvalinama te države nastale su nove države. Banana države, ali, ipak, države! Iz kojih se iseljavaju svi koji mogu...

Upravo u januaru 2022., kada godine i počinju, kako je to davno „utvrdio“ Marović, iz koalicije „Crno na bijelo“ najavljena je mogućnost formiranja manjinske Vlade Crne Gore, koja bi naslijedila slabu i bez političkog autoriteta Vladu Zdravka Krivokapića. Tako počinje najavljeni politički rasplet u Crnoj Gori.

U političkoj teoriji nije nepoznat termin manjinske vlade. U praksi, posebno evropskih država, takav model je viđen više puta, a ukoliko se prihvati predlog koalicije „Crno na bijelo“, manjinska Vlada neće predstavljati presedan ni u Crnoj Gori. Jednu smo već imali. Manjinsku Vladu DPS- SDP, koju je 2001. godine podržao Liberalni savez Crne Gore.

No, kao što ni vrijeme danas nije isto kao prije 20. godina, tako ni politička konfiguracija nije ista, pa ni razlozi za formiranje takve vlade. Nije slična ni snaga političkih subjekata koji treba da je podrže. Čak ni mogući rok njenog trajanja. Krucijalnu razliku između sada već bivše i potencijalne manjinske Vlade, predstavlja razlog njihovog formiranja.

Bivša manjinska vlada je formirana sa oročenim rokom trajanja- godinu dana i uslovljena jednim razlogom- organizovanjem referenduma o državo-pravnom statusu Crne Gore. Tu vladu su formirale dvije građanske partije, a bila je podržana od isto takvog LSCG-a. Manjinskoj Vladi DPS- SDP bila je dovoljna podrška sedam poslanika bivšeg Liberalnog saveza, a formirana je nakon dugih pregovora koji su obavljani odmah nakon završenih izbora. Kako u dogovorenom roku nije organizovan referendum, LSCG joj je uskratio podršku, pa su u oktobru 2002. održani vanredni izbori.

Najavljena manjinska Vlada se, prema navodima o razlozima formiranja, ali i mogućom strukturom potpuno razlikuje.

Činili bi je Koalicija „Crno na bijelo“, SNP i nacionalne partije manjinskih naroda. Ne bi bila oročena vremenskim periodom i, prema najavama, trajala bi „godinu, godinu i po“, do pokušaja da „izgura kompletan mandat, do 2024. godine“. Ciljevi su joj, kako se naglašava, „smirivanje tenzija“ i „uspješnija borba protiv korupcije i organizovanog kriminala“. Kao krajnji rezultat takvog rada uslijedilo bi „odblokiranje evropskog puta Crne Gore“.

Takođe, najavljena Vlada ne formira se ni nakon izbora, već poslije nešto više od godinu dana mandata Vlade koju je podržavala većina čiji dio su bile i koalicija „Crno na bijelo“ i SNP. Moguću manjinsku Vladu će, ukoliko bude formirana, podržavati drugi politički subjekti.

Partijama sa nacionalnim predznakom manjinskih naroda, URI i SNP-u, a moguće i SDP-u i SD-u, koje bi činile takvu Vladu, potrebna je podrška 25. poslanika. Tu političku snagu u parlamentu imaju samo „dva ekstrema“, kako je Abazović okarakterisao DPS i DF.

I dok se DF izjasnio da neće podržati takvu Vladu, već je za tehničku, te da je najbolje „postići dogovor u okviru postojeće parlamentarne većine i ići na prijevremene izbore“, kao i da će glasati za smjenu potpredsjednika Vlade, DPS-u je manjinska Vlada prihvatljiva i najavili su podršku njenom formiranju.

Iz Demokratske Crne Gore su saopštili da su spremili platformu da razgovaraju o izlasku iz krize, uslovljavajući učešće u razgovorima dobijanjem pisanih garancija da DPS ne može na bilo koji način biti eventualni sudionik u tom procesu.

E, sada, pored pitanja tipa „izdaje izborne volje birača“, o kojoj se već danima govori, mogu se postavljati pitanja i o legitimitetu takve Vlade, o etičnosti političkih subjekata i njihovih lidera. Aktuelnog potpredsjednika Vlade, Abazovića i Vladimira Jokovića- predsjednika SNP-a. Jer, nesporno, ukoliko bude formirana manjinska Vlada, njih dvojica bi bili njeni lideri.

Pitanja koja čekaju odgovore

Novi politička situacija u Crnoj Gori stvara i nove momente i traži, osim raznih partijskih parola i floskula, i odgovore na brojna otvorena pitanja. Na primjer, kako će manjinska Vlada odgovoriti na proteste i eventualne blokade od strane građana? A svi su svjesni da bi ih u tom slučaju bilo. I to masovnijih, vidljivijih i sa mnogo većom energijom, nego što je trenutno izraženo. I, koliko bi i kako u toj situaciji manjinska Vlada uspjela da spusti tenzije?

Nedoumica je i kako bi funkcionisao parlament ukoliko bi ga, na primjer, nakon izbora manjinske Vlade, a „zbog krađe izborne volje građana“, napustili poslanici Demokratske Crne Gore i DF-a. I koliko bi to doprinijelo „smirivanju tenzija“.

Još značajnije: Šta će biti sa realizacijom programa „Evropa sad“, sa posebnim akcentom na, kod građana već ukalkulisanu, minimalnu zaradu od 450. eura koju već za desetak dana treba da prime zaposleni. Kroz usvajanje Budžeta, za taj program su glasali poslanici koalicije „Crno na bijelo“ i SNP-a, dok je opozicija bila kritički nastrojena, ocjenjujući ga kao „kreiranog kako bi se uništile javne finansije države“. A, bez preuzete obaveze o iznosu minimalne plate, manjinska Vlada nema potrebe ni da se formira, ni da počinje sa radom! 

No, ukoliko se formira, znači li to da DPS i druge političke partije koje su bile protiv tog programa, preuzimaju odgovornost za njegovo sprovođenje mada su govorili da predstavlja „ekonomski populizam Zdravka Krivokapića i Milojka Spaića“.

Slično je i sa prije nekoliko dana datim obećanjem URA-e i SNP-a da će manjinska Vlada potpisati Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Takvo obećanje je davao i Krivokapić, ali do potpisivanja, ipak, nije došlo. Kako se ugovorima nikad ništa ne daje, već ga potpisuju najmanje dvije strane, a u ovom slučaju Vlada i Crkva, koje, samim tim, obje moraju biti zadovoljne njegovim sadržajem.

Znači li to da je najavljena manjinska Vlada spremna da prihvatiti ono što nije Krivokapić! Ako znači, pitanje je kako će na to gledati DPS. „Jedan od ekstrema“, kako ga je okarakterisao Abazović, a koji bi podržavao takvu Vladu? I kako bi to objasnili svojim biračima, a već godinu dana saopštavaju da bi takav čin- potpisivanje Temeljnog ugovora, predstavljalo „izdaju Crne Gore“.

Da li bi to značilo da DPS smatra da bi potpisivanje Temeljnog ugovora, kojim, pored države, logično je, kao potpisnica mora biti zadovoljna Crkva, doprimijelo „smirivanju tenzija“. Jer, ne treba gubiti iz vida da je najjača opoziciona partija još 2011. godine nudila SPC potpisivanje Temeljnog ugovora, koji, ipak, nije zadovoljavao drugu stranu i nije potpisan. Ako bi takva situacija bila i sa manjinskom Vladom, znači li to da bi već na startu URA i SNP prevarili građane?

U slučaju da, zbog eventualnog protivljenja DPS-a, ne bi došlo do potpisivanja sada već čuvenog Temeljnog ugovora, onda bi SNP sam sebe ugasio, dok bi URA partijama sa „srpskim“ predznakom dala povoda za raubovanje teze da manjinska Vlada predstavlja „antisrpski projekat, jer u njoj nema mjesta samo za partija sa srpskim prefiksom“.

Uloga SNP-a i URE

Mada se kao spiritus movens najavljene manjinske Vlade smatra Dritan Abazović i Koalicija „Crno na bijelo“, čini se da ključna uloga u tom projektu, ipak, pripada SNP-u. Radi se o građanskoj partiji koja pripada spektru stranaka levice, ali koju, isto tako, dominantno glasaju oni koji se nacionalno izjašnjavaju kao Srbi.

Njenim eventualnim učešćem u manjinskoj Vladi, u nacionalnom smislu zastupljeni bi bili svi narodi i tako bi bio otklonjen jedan od glavnih nedostataka Vlade koju je predvodio Krivokapić, koja je od strane oponenata „krštena“ kao „jednovjerska“ i „jednonacionalna“. Uz to, samo uz podršku svih pet poslanika i poslanica SNP-a, manjinska Vlada bi dostigla „magičnu brojku“ od 49 poslanika koji je podržavaju, a koja je neophodna za donošenje brojnih sistemskih zakona, neophodnih za dalji put prema EU.

Nekada najmoćniji politički subjekt u Crnoj Gori, koji se  na izborima do „posljednjeg prebrojanog glasa“ nosilo sa koalicijama koje je predvodio DPS, u posljednjih 15- tak godina je izgubila veliki broj članova, a iz njenih redova je nastalo više političkih subjekata.

Na posljednjim parlamentarnim izborima, SNP je bila članica Koalicije „Za bolju Crnu Goru“. U aktuelnom sazivu Skupštine Crne Gore je zastupljena sa pet poslanika, ali trenutnu snagu partije teško je procijeniti. U svakom slučaju, nije impresivna.

Eventualnim ulaskom u manjinsku Vladu, SNP će puno rizikovati, ali je rizik isti i ako ne bude dio takve Vlade. Šta god da odluče u toj partiji, predstoje im turbulentna vremena. Inicijativa o formiranju manjinske Vlade za SNP ne dolazi u „najsrećnijem“ trenutku.

Takoreći u toku predizborne kampanje za lokalne izbore u Beranama, gdje ta Partija ima jedan od najjačih odbora u Crnoj Gori i gdje, u koaliciji sa partnerima, osam godina vrši lokalnu vlast i ima predsjednika Opštine.

Slična situacija je i sa URA-om, jer će se uporedo sa Beranama lokalni izbori održati i u Ulcinju, gradom iz kojeg potiče Dritan Abazović. No, URA-i je situacija „relaksiranija“, jer za potencijalne koalicione partnere u tom gradu može imati partije manjinskih naroda, sa kojima će i činiti manjinsku Vladu, dok bi se SNP u Beranama politički direktno konfrotirao sa dugogodišnjim koalicionim partnerima- DF-om i Demokratama.

Ukoliko budu dio moguće manjinske Vlade, u SNP-u moraju da budu svjesni rizika da će na lokalnim izborima u Beranama platiti cijenu u broju glasova i osvojenih mandata. Ako budu mjerili na duže staze, a najavljena manjinska Vlada ostvari obećanja, mogu računati na širenja njenog koalicionog potencijala i podrške „partnerskih zemalja“.

Uloga partnerskih zemalja

Vjerovatno da danas nema toliko naivne osobe koja smatra da se najavljeno formiranje manjinske Vlade dešava bez saglasnosti „naših partnerskih država“. Zato, na eventualno formiranje manjinske Vlade treba gledati kako se taj proces uklapa u aktuelne geopolitičke prilike. I kao na paket mjera.

Očigledno je da će krhka politička, a potom i bezbjedonosna, situacija na prostoru bivše SFRJ u narednom periodu biti rješavana u paketu i sa novim igračima. Eventualna manjinska Vlada predstavlja samo jedno od mogućih rješenja koje će u narednom periodu podržati „partnerske zemlje“ Crne Gore, a slični projekti se mogu očekivati i na prostoru Bosne i Hercegovine, Srbije, Kosova, Sjeverne Makedonije i Albanije.

Da li to neko kaza „Otvoreni Balkan“? Projekat koji, za sada, realizuju Albanija, Sjeverna Makedonija i Srbija. Koji je, u najmanju ruku, dobio podršku našeg partnera, Sjedinjenih Američkih Država, a neki tvrde i da on predstavlja projekat „naših zapadnih partnera“. Od političara iz reda buduće manjinske Vlade samo se Abazović javno izjasnio „da taj projekat ne treba tek tako odbaciti“!

DPS ga je vidio kao „velikosrpski i velikoalbanski projekat“. Istina, bilo je to prije najave manjinske Vlade!Neka se za izjašnjenje spremi SNP! Potom i svi ostali! Jer, kako je to davno „mudro“ utvrđeno:  „Godine počinju januarom“! A januar je! Januar u godini raspleta, kako je najavio potpredsjednik Abazović. Raspleta koji, ma kako da se završi priča o mogućnosti formiranja manjinske Vlade, zahvaljujući zapadnim partnerim a na sreću svih nas, ne može biti sa rezultatom koji su preživjeli narodi bivše SFRJ nakon objavljivanja već pominjane knjige.

Saša Radunović