U vrijeme dok se ovaj tekst piše, bardovi beranske političke scene raspravljaju svoju omiljenu temu: kako da formiraju novu većinu, pošalju SNP u opoziciju i izaberu novog predsjednika Opštine. Okupljeni su svjesni da odlučuju o tome koliko će mandata imati nova skupštinska većina. I ko će je od njih činiti.
Baveći se izbornom matematikom u kojoj nema Dadovih i Tihovih socijalista, zaključili su, izgleda, da Berane, blago nama, nema većih problema od toga da li SNP-ovci treba da budu dio vlasti, ili ne.
Razgovore i pregovore, sa sve izbornim platformama o onim manje značajnim temama, poput naslijeđenog duga od 23. miliona eura, viška od nekoliko stotina zaposlenih u Opštini i javnim ustanovama i preduzećima čiji je ona osnivač, rapidnom iseljavanju građana, nedostatku investicija, ostaviće za kasnije. Nakon što pokušaju da podijele funkcije po dubini, širini, visini, težini...
Vidim diskusiju, opet ja sa svojim prognozama, pomalo politički marginalizovani i skoro zaboravljeni Žiža insistira da listi „Za budućnost Berana“, koja je osvojila najveći broj glasova, pripada mjesto predsjednika Opštine. Bez obzira što je samo ta lista, od potencijalno vladajućih, imala pad broja mandata u odnosu na prethodni saziv. Za taj rezultat je kriv „Dont“. Malo se glasova „prosulo“, objašnjava on.
U tom zahtjevu, pregovarači liste prepoznaju dobro za Berane. Volio bi tihi Vuko Todorović javnu predstavu sastanka, ali se plaši da se u tom slučaju ne udruže svi „anti DF-ovci“, pa da politički profit ne ode ka Damjanu Ćulafiću. Zato, traži Todorović, da se napravi ozbiljna studija koja bi pokazala sve prednosti predloženog pristupa formiranja nove lokalne vlati.
Ozbiljna, otprilike onoliko, koliko je to studija koju je on uradio rješavajući problem urednog snabdijevanja građana vodom! Zato poziva na strpljenje i nudi da se u toj studiji iz dogovora ne izbaci ni predlog o „rotirajućem predsjedniku“. Da se razmisli i o toj soluciji, a da rotiranje krene od liste koju je on predvodio.
Predstavnici Demokrata vide zamku. Zahvaljujući podršci u vidu par stotina glasova od podrške koju su oni dobili, kolege im iz DF-a hoće da osiguraju mjesto predsjednika Opštine. Ali, imajući loša iskustva sa odbornicima vladajuće koalicije iz prethodnih godina, koji su, nerijetko, uslovljavali svoje glasanje, čak i prisustvo sjednicama Skupštine, pitaju se da li će, ako se tako dogovore, koalicija potrajala dvije godine. I da li će oni doći na red da imaju svoj kadar na mjestu predsjednika.
Znaju i da ako takav dogovor uspije, svi će imati koristi. DF čak i sa kamatom. Ako propadne, u političkom minusu će biti samo oni!
Iz „Berane sad“ ističu da za njih funkcije nijesu važne. Bitan im je program „Evropa sad“. Po kojem je, inače, Berane izgubilo oko milion eura prihoda. Uprkos tome, oni već imaju i spremljen govor o postignutim principima funkcionisanja nove lokalne vlasti i nudi da ga pročita kolegama.
Iz Prave Crne Gore insistiraju kod pregovarača na svom predlogu vladajuće koalicije u kojoj nema mjesta „za one koji hoće da izdaju narodnu volju iskazanu u avgustu 2020. godine“. Nema mjesta, ističu, za one koji su dodatno zadužili Berane. A, predlogu, ne treba sumnjati, izostavljeno je da su, pored ostalih, oni glasali za takve i davali im podršku u dodatnom zaduživanju građana.
Iz Ujedinjene Crne Gore kratko poručuju, da hoće da igraju za zajedničku ekipu. Podrazumijeva se vladajuću! No, ako ih kolege neće u zajedničkom timu, nastupaće samostalno.
Iz pomenutih, ali i brojnih drugih razloga, atmosfera nepovjerenja dominira prostorijama u kojima zasijedaju trenutne beranske političke nade. Nijedna od sjekira iskopanih tokom kampanje i izbora još nije zakopana u zemlju. I nijedan politički trač nije nestao. A jedna dojučerašnja loša politička vladavina, koja je, inače, samo beranske proizvodnje, podijelila je i raznijela ovu zajednicu na parčad.
No, ako na kratko zanemarimo taj „hladni rat“ među budućim partnerima, koji će, čak i ako se dogovore, ponovo buknuti kada se tome budemo najmanje nadali, ako i privremeno zapostavimo njihove pregovaračke platforme, ako po enti put zaboravimo na predizborna obećanja, šta će biti vidljivo iz nekog njihovog, eventualno postignutog, dogovora?
Prvo, da će međusobni odnosi i dalje crpljeti najveći dio njihove energije, jer će se svako od njih plašiti da ne zakasni i ne izvisi u podjeli profita post Dadove i Tihove ere, koja tek treba da se desi. Kada i ako se, uopšte dogovore. Jer, ne treba zaboraviti, izuzimajući Ujedinjenu Crnu Goru, političari iz ostalih lista su i do sada bili na odgovornim funkcijama u beranskoj lokalnoj samoupravi.
Od mjesta odbornika, preko sekretara sekretarijata, direktora javnih ustanova i preduzeća, do potpredsjednika Opštine i predsjednika lokalne Skupštine. I sa SNP-om učestvovali u izgradnji aktuelnog, lokalnog sistema vladanja.
U ovakvim Beranama, onemoćalim od propadanja i iseljavanja, među građanima koji su neosjetljivi pred sopstvenom ekonomskom i svakom drugom propašću, sa umrtvljenom opozicijom, buduća lokalna vlat će moći neometano da se ogovara, dogovara i nadgornjava o podjeli funkcija i benefitima koje sa sobom nosi vlast.
U rješavanju jednačine sa više nepoznatih, u Beranama trenutno traje politički vakum. Oni subjekti koji žele da formiraju većinu, izgleda, ne znaju koliko je sati. Predizborna kampanja, izbori i njihovi rezultati su završeni. I poznati.
Nakon njih, ostali su mržnja, strah i zavist. Kod brojnih je potrošen adrenalin. Kod nekih dobijen status. Ostalo je još da se vidi ko će politički profitirati!
A, o datim obećanjima i njihovoj realizaciji, otvaranju novih radnih mjesta, investicijama, rješavanju problema naslijeđenog broja zaposlenih, unapređenju u kulturi, sportu... hvalićemo se, svi zajedno, „vrlo brzo“. Za četiri godine!
