Obraćanje Dritana Abazovića čelnicima javne i tajne policije da ga kriminalne grupe targetiraju i da planiraju odmazdu, nadajmo se, zatvoriće krug medijskog i kriminalnog crtanja mete na čelu premijera. U suprotnom, neka mu je Bog u pomoć!

Ma koliko se sa njim čovjek slagao ili ne, mora se priznati da je Abazović, kao rijetko koji političar, pokazao da nije čovjek koji se plaši i da nije osoba koja ostavlja utisak paničnog čovjeka. Kada takav političar obavještava nadležne državne organe o mogućem ugrožavanju sigurnosti, onda se može reći da mu medijska i svaka druga hajka kriminalno-političkih krugova ozbiljno prijeti.

Satanizacija Abazovića u dijelu javnosti traje već pune dvije godine, a intenzivira se nakon svakog novog hapšenja nekod od “viđenijih članova donedavne crnogorske partisjsko- finansijske “elite”. Kada dođe do takvih slučajeva, a na sreću sve ih je više, pričom o identitetskim pitanjima i spinovanjem njegovog navodnog izdajstva podgrijavaju se nacionalne tenzije.

Poštujući prezumpciju nevinosti i nadajući se da će budući sudski epilozi dati odgovore, valja se zapitati: koliko ljudi zna ko je Petar Lazović? Ko se sjeća svih imena uhapšenih bivših članova Upravnog odbora „Plantaža“? Ko, danas, zna za Blaža Jovanića?- uhapšenog predsjednika Privrednog suda. Koje krivično djelo se stavlja na teret Vesni Medenici?- bivšoj predsjednici Vrhovnog suda.

Malo je onih koji znaju odgovore na ta i pitanja slične sadržine. Možda samo rijetki. A, nije ni čudo, jer sa druge strane kao eho odzvanjaju nametnute teme u kojim dominiraju: „izdaja“, „posrbice“, „Crkva Srbije“, „Belveder“, „Temeljni ugovor“...

Samo tim i fabrikovanjem sličnih pitanja, kriminalne organizacije žele da zatvore priču o kriminalu koji je uništio ovu zemlju, a u sprezi sa malobrojnim ali bučnim, formalnim i neformalnim, grupama šire Crnom Gorom nacionalizam.

Zato su danas na braniku države oni koji se lažno predstavljaju kao građanski orjentisani. Oni kojima je „stran“ nacionalizam. Ali svakodnevno cupkaju uz „antifašističke pjesme“ Marka Perkovića Tomsona. Ili Baje Malog knindže, s druge strane. Ili, pak, tajno gledaju filmove o „istorijskoj ličnosti“ ratnog zločinca Osmana Rastodera. Ali javno ne daju sud ni o filmu, ni o tom „junaku“.

E, takvi, danas, brane „međunacionalni sklad“ u Crnoj Gori. I zbog Abazovićeve namjere da potpiše Temeljni ugovor sa SPC, strahuju od „velikosrpskog nacionalizma“. Trenutno, kako govore „patriJote“ udruženog sa „velikoalbanskim“ nacionalizmom! Zajedno udruženim u projekat „Otvoreni Balkan“.

Inače projektom kojim, zajedno, žele da „pojedu“ Crnu Goru. Ili da je, makar, „zaustave u napretku prema EU“. Tu i takvu Crnu Goru, „koja do prije dvije godine samo što nije ušla u EU“, kako putem pojedinih medija bulazne „zabrinuti građani“, na tacni im nudi „izdajnik, Dritan Abazović“.

Da je isporučivao izbjeglice ratnim zločincima, vjerujem da mladog premijera Crne Gore danas ne bi toliko napadali pojedini mediji. Ni da je učestvovao u komandnom lancu vojske koja je prije 30- tak godina bombardovala Dubrovnik ili Sarajevo, mislim da ne bi trpio toliko kritika od dijela nacionalistički nastrojene javnosti, koja ga (ne)naručeno optužuje za  „izdaju“.

Umjesto što je omogućio nadležnim institucijama da hapse pojedine kriminalce, čak i visoke državne službenike, da je Abazović formirao kriminalne klanove, ne bi ga toliko napadali kvazi intelektualci.

Abazovića sam upoznao prije 13 godina. Godinu dana kasnije čitao sam knjigu „ Kosmopolitska kultura i globalna pravda“, čiji je autor bio tada magistar Dritan Abazović.

Dok su današnje „patriJote“ bile bez stava o pristupanju Crne Gore u NATO, nekoliko narednih godina sa njim sam učestvovao na više tribina, gdje smo iznosili mišljenje da naša država treba da postane članica tog Saveza. I, svako iz svog ugla, obrazlagali razloge za to.

Nakon jedne od tih tribina, održane 2012. godine u Beranama, javno sam iznio mišljenje da Abazović, sa svojim iskrenim kosmopolitizmom, kao pripadnik jednog od manjinskih naroda predstavlja politički kapital Crne Gore. 

Jedan od rijetkih koji me je javno podržao u tom mišljenju bio je, na žalost pokojni, Aleksandar Dedović. Danas, kada Dedovića nema na ovom svijetu, još više sam ubijeđen u tada iznijeto Dedovićevo i moje mišljenje o Abazoviću.

I danas mi je ono još draže. Jer su mi to potvrdila dešavanja iz prethodnih godina, u kojima je kao NVO aktivista, političar, poslanik, vicepremijer i premijer, učestvovao Abazović.

Svojim djelovanjem, ne otvara podjele među građanima i narodima, što mu većina nacionalista, koji se pokušavaju lažno predstaviti kao „građanisti“, uporno pokušavaju nametnuti, već pokušava da zatvori ta i slična pitanja. Jer mu (još) nema imena u kriminalno-finansijskim aferama. Jer...

A, upravo to nekima, očigledno, smeta. Od pojedinih političara, preko kvazi intelektualaca, do osnivača i vlasnika pojedinih medija.

Jer je, izgleda, sve u ovoj zemlji, kod mnogih, vezano za džep. Soptveni! Sve što je početkom 90- tih imala Crna Gora, zahvaljujući samozvanom „patriotizmu“ i milošću pojedinaca iz bivše vlasti, nekoliko desetina „probranih“ porodica strpalo je u svoj džep.

Samo iz tog razloga su građani Crne Gore, u državi koja je decenijama ličila na mračnu, korumpiranu tvorevinu, u grobnoj tišini plaćali harač toj istoj klasi. Koja je postepeno postajala kasta, a koja je decenijama uzalud pokušavala da savlada nauk vođenja državnih poslova.

I koja je zbog sumnje visokih predstavnika EU u rasprostranjenost korupcije i kriminala u Crnoj Gori, skoro deceniju bezuspješno pregovarala sa EU, uspjevši da, samo iz tog razloga- usljed brige za sopstveni džep i zbog bahatosti, zatvori svega tri poglavlja.

Sada, upravo takvi, koji danas forsiraju „domoljublje“, toboš, traže da se Abazović i Vlada koju je formirao, fokusiraju na rješavanje problema koji će nas „ubrzano odvesti u EU!?“

Kad su takvi, kombinacijom partijskih pučeva i pritisaka ulice, smjenjivali bivše komuniste, optuživali su ih da su se „gostili“ jagnjadima i da su tako uništavali stočni fonda. A, onda su oni uništili ljudski fond u Crnoj Gori. Otjerali iz ove države mlade i u inostranstvu uspješne ljude, a pod terminom tranzicije opljačkali milijarde eura.

Iz tog razloga, ali ne i jedino zbog toga, Abazović, koji u svom radu i griješi, a za te greške malo ko ga kritikuje, jer, valjda, greške tipa moguće slabije pripremljene turističke sezone i uloge u tome Vlade čijim radom rukovodi, nijesu medijski atraktivne poput širenja nacionalističkog spina.

U pokušaju da ubrzano rješava probleme, vjerovatno griješi i kod imenovanja pojedinih kontroverznih kadrova, ali ga i u tom slučaju, samo kao uzgred, opominju oni koji kao da do prije nekoliko godina nijesu znali za zapošljavanje u državnim institucijama kompletnih kontroverznih porodica. Oni koji su ekonomski uništili ovu zemlju. Kojima je lakše da spinovanjem Abazovića prozivaju za „izdaju“.

A za većinu takvih, kosmopolitizmom i sopstvenim poštenjem, Abazović predstavlja Isusa Hrista. Ili Muhameda. Kako je kome milo.

Današnje crnogorske „patriote“ su svom narodu oduzeli mjesto u EU u kojoj smo davno trebali da budemo, nove bolnice, umjesto okrečenih iz Titovog vremena, veće plate i penzije, umjesto socijala koje su primane, prestižne univerzitete, umjesto „visokoobrazovnih kurseva“ koji se danas završavaju, nove automobile, umjesto polovnjaka koje potražuje Interpol.

Uzeli su mu dostojanstvo, nadu, radost, budućnost...

Oni su novoj generaciji punoljetnih građana dali: trabunjanje o ekonomskom tigru na Balkanu, kalašnjikove i pištolje u ruke, tržište droge i cigara, groblja, javne kuhinje, buncanja o borbi protiv fašizma...

I samo je tako ubogaljena nacija mogla bez otpora da prihvati kao osnovno nacionalno pitanje: ko upravlja Crnom Gorom?- umjesto pitanja: kako se Crnom Gorom upravlja?

Ti, politička, kulturna, intelektualna, ekonomska i svaka druga „elita“, koja neosnovano kritikuje Abazovića za „izdaju“, nije postavila Crnu Goru pred njene građane kao njihovu državu. Ako je to danas vidljivo, a jeste, kako zadrigli Abazovićevi kritičari vide prosječnog građanina ove zemlje?

Očigledno, po takvima, to je glupo, nepismeno stvorenje zbijeno u krdo. Lakovjerna i plašljiva kreatura koja ne govori, ne vidi i ne čuje. Stvorenje koje je do biološke smrti ubjeđeno da je „njegovo stado“ najveće, najhrabrije, najstarije i najsrećnije. I da sve što stoji između nas i još srećnije budućnosti, jeste šaka jada. Šaka izdajnika predvođena Abazovićem, koji tvrdi kako mi nijesmo najsrećnije organizovana država na svijetu.

Uz pomoć gomile i društvenog prostaštva, u Crnoj Gori mase  i dalje pristaju, da rade i ono što bi rijetko koji građanin sam pristao da učini. Zato se toj gomili u čeljust i bacaju laki ciljevi, džinovske riječi i ogromna fatamorgana.

Ta uravnilovka je napravila trenutni okvir za nesreću i mržnju. Za državnu nesvjesticu prekidanu nacionalnim bjesnilom. Izgleda da se ta gomila političkih nesrećnika i nacionalista i dalje sjeća prividne faze svemoći. I kada su vjerovali sudovima čijim su radom rukovodili Medenica i Jovanović. I kada ih je čuvala Lazovićeva ANB.

Zato, pojedini mediji i analitičari, patriote, intelektualci, politička i svaka druga „elito“, nastavite da udarate po Abazoviću. I, obavezno, po njegovom „izdajstvu“. Nastavite tako. Da od njega pravite metu!

Jer za bolje od raznih Medenica, Jovanića, Lazovića, Vukotića i nijesmo! Činite to i dalje, kunem vas najtežom vam kletvom: (Ne)potpisivanja vam Temeljnog ugovora!

Saša Radunović