(Prof. dr Draško Došljak, Gordan K. Čampar: Brižna ruka, izdavač Odgovor – replу, Podgorica, 2025. god. 288 str.)

Učitelji su oduvijek bili ključari budućih dana. Pored porodice, od njih je umnogome zavisilo putovanje do čovjeka i šta taj čovjek u sebi nosi. Upravo njima, učiteljima, povjeravan je radoznali svijet dječaka i djevojčica, na polzu učenja i vaspitanja, usmjeravanja ka dobroti, putokaza za budućnost...

Nedavno je izašla iz štampe svojevrsna monografija o učiteljima „Brižna ruka“, koju su priredili prof. dr Draško Došljak i književnik Gordan K. Čampar. Osamdesetak javnih i kulturnih djelatnika različitih profesija, iz Crne Gore i regiona, ispisalo je u ovoj knjizi sjećanje na svog učitelja ili učiteljicu. S jedne strane, da se svi ti divni ljudi ne zaborave, a sa druge – da se u ovom, po mnogo čemu osivjelom dobu, još jednom ukaže poštovanje prema plemenitom učiteljskom pozivu.

U uvodnom slovu, Gordan K. Čampar je zapisao:

Jedini naramak koji nosimo anije težak su sjećanja na ljude koji su nam otvarali vidike, učeći  nas kosim i pravim, slovima, brojkama, nudeći saznanja kao žednom izvor vode.

Pa stoga, nemoćni da im napravimo spomenike, naošrismo pera i umočismo četkice, da makar sadržajem ove knjige kažemo hvala; za brižan izraz lica, toplinu ruke pri namještanju nemirnog uvojka, za vjeru u nas i tada kada nijesmo ni sami vjerovali, riječi koje se pamte i slike koje ne blijede.

Za dvojke, petice, jedinice, nevažno, kako ko i kako kome, ali uvijek pošteno izmjereno, po nekom aršinu samo njima znanom.

Za susrete van škole, za osmijehe, bodrenja, izraz radosti kada bi neko od nas dosegao neki uspjeh i sjetu kada nam nije išlo od ruke.

Da im oprostimo što su nekada znali podići ton, uhvatiti za uvo, onako roditeljski, pa se nakon toga odmah pokajali.

Da kulturom sjećanja spašavamo te divne ljude od zaborava, pronađemo tu njihovu nit u nama, produžimo smisao tim nastojanjima, da od nas uz obaveznu pismenost naprave i dobre ljude, prisjetimo se tih prvih susreta, toplih zagrljaja pri rastanku, te srdačnih susreta kada smo bili odrasli.

Učitelj „drugi“ roditelj, nerijetko i bolji od „prvog“.

U ovu svojevrsnu publikaciju uveo nas je i tekst  prof. dr Draška Došljaka „Učiteljska misija“. Navešćemo samo neke odlomke:

... Profesija učitelja je najčasnije zanimanje u civilizovanim državama, jer učitelj ličnim trudom vaja ljudsku prirodu, pokazuje karakteristike karaktera i osobnosti djeteta i, u konačnom, budućnost svog učenika. Biti učitelj to nije profesija, to je cijeli život!

 ... Neko je mudro rekao istinu, da su učitelji sjemenke koje stiču znanje i nakon što postanu velika biljka, daruju  znanje učenicima za njihovu uspješnu budućnost. Zato je u pravu i Džojs Majer kad kaže:  „Nastavnici mogu da promijene živote sa pravom mješavinom krede i izazova“.

 ... Pedagoški credo u radu učitelja je: „Nikad ne ponižavaj i ne izdaj učenika. Da možeš u pravom trenutku zauzeti mjesto djeteta i gledati na svijet njegovim očima“.

 ... Znamo da u životu uvijek djeluje zakon ravnoteže: što više dajete ljudima, više vam se vraća. Pedagoška filozofija mora biti: „Da biste obasjali druge svjetlošću, potrebno je da nositw Sunce u sebi“. Učiteljica – Sunce!

 ... U Japanu se samo učitelji ne moraju klanjati caru, zato što ni car ne može bez učitelja i što se to zanimanje smatra najvažnijim za društvo.

 Učitelj gradi kuću koja se zove čovjek!

Monografija  „Brižna ruka“ štampana je u tvrdom povezu, na 288 strana. Na radost učitelja i svih poklonika dobre knjige „šuška“ se o njenom novom, proširenom izdanju.

Velimir Ralević