Uz finasijsku podršku Ministarstva kulture i medija Crne Gore, a u izdanju IŠP „Pegaz“ iz Bijelog Polja upravo je izašla iz štampe knjiga „Antiratne pjesme“ beranskog književnika Braha Adrovića. 

 U knjizi je objavljeno oko 100 antiratnih pjesama koje su uglavnom nastajale u vremenu dok su ratovi trajali i svojevrsno su svjedočanstvo svega onog ružnog što se dešavalo u vrijeme raspada nekadašnje nam zajedničke domovine- SFR Jugoslavije, ratnih dejstava u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu i groznim slikama ljudskih satiranja i razaranja a zatim i o tzv. „Arapskom proljeću“ i njegovim  posljedicama , ratu u Ukrajini i  Gazi i sukobu između Izraela i Irana.

U knjizi ima i tema iz naših savremenih zbivanja koja su prijetnja miru, suživotu i u krajnjem sveopštoj slobodi.

Pjesme su duboko proživljene, emotivne i antiratnog usmjerenja sa snažnim misaonim uzletima i porukama i opomenama koje imaju univerzalni karakter a koje su prije svega upućene svjetskim  i domaćim ( balkanskim) moćnicima „jahačima apokalipse“ iliti gospodarima rata i mira.

U recenziji ovoj izuzetno vrijednoj knjizi prof. dr Sofija Kalezić je između ostalog zapisala:

„Godinu 2025. Braho Adrović je obogatio domaću književnu scenu svojom novom poetskom zbirkom „Antiratne pjesme“ koja, kao i njen naziv upućuje, ima antiratni karakter i smisao. Moto ove zbirke zvuči kao emotivno i gorko razračunavanje  sa idejom da umjetnost – konkretno antiratna poezija – može da zaustavi rat i sporiječi nasilje. Ton, je rezigniran, gotovo oproštajni, autor priznaje nemoć „najdobronamjernih riječi i stihova“ pred stvarnom silom granata i raketa. Izrazi „zbogom antiratna poezijo“ nose težinu lične frustracije i osjećaj izdaje – ne zbog poezije same, već zbog svijeta koji ne mari za njene poruke. U književnom smislu ovaj se moto uklapa u tradiciju tekstova koji preispituju smisao umjetnosti  u trenucima krize (npr. Miroslav Krleža i Mak Dizdar), gdje se javlja pitanje: da li je riječ ikada dovoljno moćna protiv oružja? Prva pjesma u ovoj zbirci nosi naziv „Rat“:

            Do neke nove prilike...

            A preživjeli oplakuju svoje mrtve,

             izranjavane i nestale,

            Svoju sudbinu zlu,

            Imetak svoj koji više nemaju,

            I prizivaju pravdu, koje nema,

            Koja i ako nekada dođe,

            Kasno dođe,

            I rijetko, vrlo rijetko,

            Pogađa pravoga.

            Eto, to ti je rat!

            Pa haj, ratuj čovječe,

            Brate moj!

            Udari na čovjeka!

            Brata tvog.

O ovoj svojevrsnoj i nesvakidašnjoj poetskoj povjesnici vremena koja smo kao društvo i pojedinci prošli i koje još uvijek živimo u predgovoru prof. dr Draško Došljak je između ostalog zapisao  da „ jedan od pjesnika sa prostora Crne Gore, koji je u svojoj književnoj misiji kontinuirano, dosledno i snažno zastupao antiratni glas, jeste Braho Aderović.

Njegova poezija nosi snažan etički i humanistički naboj, protkana je vapajem za mirom i dubokom vjerom u čovječnost. Adrovićevo pjesničko stvaralaštvo ne govori samo o tragediji rata, već i o vrijednostima koje mu se suprostavljaju – ljubavi, pravdi, zajedništvu i sjećanju:

                                                 „Sačuvaj me Bože,

                                                   Od prljavog rata:

                                                    Da si živa meta,

                                                     Rođenoga brata“

Braho Adrović stvara u vremenu i prostoru obilježenom ratovima i podjelama, a njegovo pjesničko pero postaje glas otpora. Njegova antiratna poezija ne zasniva se na pukom opisu ratnih stradanja, već na univerzalnoj poruci da je svaki rat besmislen , da razara čovjeka i briše dostojanstvo.

                                                          „Rat je najgroznija mašiina

                                                  Pljačkanja i smrti,

                                                  Koju su izmislili ljudi

                                                  Da se oko naših glava zauvijek vrti“

Pjesnik oštro odbacuje ideologije koje vode u sukobe, ali istovremeno nudi sliku prkosa – vjeru u to da poezija moće biti melem, a rijepč most među ljudima, zapisao je između ostalog prof. dr. Draško Došljak.

-Zbirka „Antiratne pjesme“ Braha Adrovića je svjedodčenje o teškim vremenima i zlim ljudima ali i o neuglasloj težnji čovjeka za slobodom, mirom i dostojanstvenim bivstvovanjem, zapisao je u svojoj recenciji  za ovu knjigu Gordan K. Čampar.

Adrović se bavi odnosom čovjeka i vremena, pokušava spasiti ljudski život u sudaru sa istorijom, zaštititiga od vijesti koje su često jedini izvor saznanja, nerijetko pogrešnih, pjeva o ljubavi i slobodi kao nečemu što ne momže jedno bez drugoga, dešifruje simbole ratne mašinerije,poziva na duhovni i moralni preporod.

U svojoj zanimljivoj recenziji koja  čitavu knjigu tumači kroz naslove pjesama na kraju zaključuje da je  zbirka „Antiratne pjesme“ retrospektiva  zlog vremena  i pružena ruka boljoj sjutrašnjici, iz pera Braha Adrovića.

Zbirka poezije „Antiratne pjesme“ je devetnaesta zbirka poezije beranskog književnika Braha Adrovića, a uzimajući u obzir roman „Porijeklo grijeha“ i knjigu reportaža i zapisa „Priče iz dva vijeka“ dvadeset i prva objavljena knjiga ovog autora.

A.S.

,