Da je djelo jednog od najvećih epskih pjevača sa područja bivše Jugoslavije, pa i šire, Avda Međedovića, bilo, makar i simbolično, predstavljeno i obrađeno u našoj  teoriji i praksi, ovaj moj osvrt bi sigurno bio suvišan.

Međutim, cjelokupno djelo ovog epskog velikana je do prije tri i po decenije, odnosno do objavljivanja epa  „Ženidba Smailagić Meha“ bilo skoro u potpunosti prećutano, ili se uopšte za njega nije ni znalo. Čak ni na katedrama za jezik i književnost. Tako bi najvjerovatnije  i ostalo, da se za njega i njegovo djelo  nijesu zainteresovali čuveni profesori sa Harvardskog univerziteta, Milman Parry i Albert Lord, koji su u Bijelom Polju posjećivali  Avda Međedovića u dva navrata i tom prilikom od ovog epskog pjevača  snimili i zabilježili 58 epskih pjesama, od kojih su najznačajniji  epovi „Ženidba Smailagić Meha“, „Osman-beg Delibegović“, „Mustaj-beg Lički“ i „Ženidba Vlahinjić Alije“.

Sve te pjesme su pohranjene u dvijema zbirkama koje se i danas čuvaju na Harvardu.

Za otkrivanje ove dragocjene literature kod nas, posebno je zaslužan  dr Zlatan Čolaković, koji je jedan od rijetkih naučnika sa naših prostora , koji je imao određeni pristup ovim zbirkama,  i pomogao da transkripti nekih od ovih epskih pjesama , konačno, dođu i do nas.

Nakon iznenadne smrti Zlatana Čolakovića, postojala je opravdana bojazan,  da će većina Međedovićevih djela ostati u Harvardu, daleko od očiju naše javnosti.  Srećom, nije bilo tako.

Književnik Hodo Katal  je došao do transkripta jednog broja ovih velikih epskih pjesama, i već do sada objavio oko desetak epova i epskih pjesama od kojih su najznačajniji „Osman-beg Delibegović“,  „Mustaj –beg Lički i „Ženidba Vlahinjić Alije“ o kojim želim kratko da govorim..

Za razliku od epa „Ženidba Smailagić Meha“ o kome se ipak u stručnoj javnosti prilikom njeegovog prvog objavljivanja  koliko-toliko, ipak, govorilo( čak je i prof. dr Novak Kilibarda svojevremeno u podgoričkoj  „Pobjedi“ objavio jednu ozbiljnu studiju na skoro čitavoj strani tog dnevnog lista),  pomenuta tri epa (Osman-beg Delibegović“, „Mustaj-beg Lički i „Ženidba Vlahinjić Alije“ ) su u nas skoro bi se moglo reći , u dnevnoj periodici skoro prećutana.

Ova tri epa koje prije svega karakterišu zadivljujuće fabule, pune zapleta i neočekivanih  dramskih obrtai prekreta , počinju na klasičan način-  skupovima i veseljima  begova i glasovitih epskih junaka sa prostora čitave Bosne. Na tim skupovima se dolazi do povoda za odlazak u bojeve koji zahtijevaju angažovanje ogromne vojske i skoro svih poznatih epskih junaka.

Tako, primjera radi,Osman – beg Delibegović, alajbeg Osječki, je organizovao slavlje na svom dvoru jer mu je došao u posjetu njegov sestrić Jusuf Silić, za koga nije znao ni da postoji. Radnja u ovom epu od 14. 380 stihova se ubrzava dolaskom još jednog glasovitog  junaka , odbjeglog viteza, Luke Pavićevevića koji begu Delibegoviću donosi radosnu vijest da su njegovo troje djece za koje se nije znalo da li su ubijena ili zarobljena, živa i da se nalaze u zarobljeništvu u dalekom gradu Kajsaru.

On je, takođe ispričao da je doživio poniženje od ljepotice Jele Vukovića djenerala iz tog grada, koja mu je obećala da će se za njega udati, i nakon njegovog dugog čekanja pogazila obećanje, i da joj je on zaprijetio da će joj se osvetiti.  Zbog toga od Osman – bega traži pomoć da sakupi vojsku i da on sa njom ide u  preko dvije kraljevine i da oslobodi ljepoticu Jelu kao i dvije njegove kćerke i sina.

Osman Beg , naravno, prihvata ponudu, kupi vojsku i sve glasovite junake koji vode krvave borbe prolazeći kroz dvije kraljevine, u kojima su se posebno istakli Luka Pavićević, Osmanov sestrić Jusuf Silić i tradicionalno, Tale od Orašca.

Nakon oslobađanja zarobljene djece i zarobljavanja ljepotice Jele, povratka u Osijek , posjetue Sulejmana veličanstvenog u Istambulu radnja se završava velikim slavljem.

Radnja drugoga dva epa „Mustaj-beg Lički“ i „Ženidba Vlahinjić Alije“ se razvija u stilu klasične borbe za djevojku.

U epu „Mustaj- beg Lički“ glavni junak je zanesen strasnom ljubavi prema ljepotici Jani , kćerki Jovana Uzuno vića, i pored protivljenja njegove žene sakuplja vojsku i glasovite junake, uspijeva da zarobi ljepotisu Janu i dok su se borbe još vodile umjesto da posluša savjet Muja Hrnjice i vodi je na svoj dvor, on ostaje i uživa sa ljepoticom.

U međuvremenu Jovanu Uzunoviću pristiže u pomoć mletačkog kralja, a on lično ide u potjeru sa Mustaj- begom ličkim, pristiže ga i u dvoboju uspijeva da ga pogubi.

U drugom dijelu epa radnja počinje 12 godina kasnije kada udovica Mustaj – bega kori Muja Hrnjicu, što  ga nije osvetio  i skinuo njegovu glavu sa bedema  grada Jovana Uzunovića .

Mujo organizuje napad i uspijeva da uz pomoć ostalih junaka ubiju Jovana Uzunovića i zarobe njegovu kćerku, kojom se sada ženi sin Mustaj – bega Ličkog .

I u epu Ženidba Vlahinjića Alije  nekoliko junaka se bori za naklonost ljepotice Zlate koja donosi odluku da će se udati za onog ko  osvetiti dva njena maloljetna  brata koje je pogubio ban od grada Aršama. U tom epu  Alija Vlahinjić,  da bi se izborio da mu pripadne ljepotica Zlata, pravi dva velika junačka podviga : sam zarobljava  ubicu dvojice njene maloljetne braće, a potom pošto je ovaj zahvaljujući izdaji lukavog dizdara Osmana, uspio da pobjegne i uz to i zarobi ljpoticu Zlatiju, ponovo ide sam u grad Aršam  i prerušavajući se prvo u odjeću majstora- zanatlije, a potom kada je ušao u grad i u djevojačko ruho uspijeva da dođe u raskošne palate Bana od Aršama.

Tamo uz pomoć banove kćerke Anđelije koja je u njega zaljubljena, uspijeva da oslobodi Zlatu i sa njom i Anđelijom se vrati u njene dvore, pošto je prethodno ubio Bana, a potom uz Zlatin pristanak ženi i nju i Anđeliju.

Iako su i  ova tri epa Milman Peri i Albert Lord snimali eksperimentišući, da bi potvrdili svoje pretpostavke, ova djela bi se mogla po mnogim književnim elementima mogla mjeriti sa najboljim epovima i tragedijam helenske književnosti- Homerovom „Ilijadom“ i Sofoklovom tragedijom o Heraklu, kako to tvrdi i poznati istraživač djela Avda Međedovića i Muratage Kurtagića, dr Zlatan Čolaković. Posebno su impresivni opisi junaka i njihove opreme i sjaja, opisi opreme njihovih konja koji u ovim epovima ne znaju da govore, ali koji razumiju šta im se kaže i šta se od njih želi, ispoljavajući pri tom i natprirodne moći.

Ono što posebno plijeni su opisi ženske ljepotei, njihovih osobina i odjeće..... Tako primjera radi veoma slikoviti su prikazi ljepotice Jane u epu „Mustaj –beg Lički:
         ...Sve kažuju: „Kaka li je Jana!

          Da je take nema u sultana

  N       i u sedam cara šahovije!

          Ni u sedam kralja zemaljskije!

          Ili je vila ili je rodila...

Istu ljepoticu drugi junak ovako opisuje:

          Da ti pričam kaka beše jana.

          Ja ti više ništa dužit nemam;

          Da je sedam puta umirati

          Da me Jana more zapanuti,

          Ja bi sedam umirao puta

          Sedam mrao, a sedam živijo,

          Sal kad bi se š njome oženijo!

A vizuelnu predstavu ove ljpotice Avdo Međedović, kroz usta svojih junaka ovako opisuje:

         Svaka cura ka bijela vila,

         Ali Jana svaku začinila;

         Jana visom kolo nadmašila,

         A ljepotom kolo začinila

         Na Janu šir mljetačka ambrela,

         A na glavi kosa raščešljana;

         Na glavi joj sjajni perišani,

         A na pleći bijela aprela

         Od mljetačkog bijeloga platna.

        Pa niz pleći kosa raščešljata.

         Jedne uši, četvore menđuši;

        Grlo jrdno , četiru đerdana:

        Dva đerdana od bisera sama,

        Jedan žute bjehu madžarije.

        Tek ne behu one pare nake

        Po šezdeset sedamdeset groša,

        No po jedan po hiljadu rušpa.

        Ploče pale niz prsi Janine

        Pa na bijele savijene dojke,

        A bijele se dojke pomolile

        Kroz đerdane Jovanove Jane,

        Pa bi reko griju mesečine;

        A kroz pare sjaju dvije dojke

        Kao dobar soko kod gnezdeta.

        A devojka kušak opasala,

        Pro srca joj alem ćemer zlatan,

        Na srdašce petlja zapučena;

        Na nju bečka veda izvedena,

        Slika, đe je take niđe nema..“

Ima li boljeg opisa ljepote i opravdanja da se ide u boj zboj jedne takve djevojke?

Interesantno je da su opisi sile i jaunaka iz protivničke vojske takođe veoma impresivni i dobri, posebno Luke Pavićevića. Čak su i osobine Jovana Uzunovića i njegove ratničke sposobnosti, junaštvo i snaga prikazani u boljem svijetlu od najboljih sopstvenih junaka , što je odlika velikih i nepristrasnih epskih pjevača i pjesnika. Posebno je interesantan, i sasvim drugačiji opis junaštva, konja i opreme Tala od Orašca koji u borbu odlazi u pocijepanom odijelu , a i konj mu je sirotinjski opremljen.

U borbi, međutim, on je junak n ad junacima koji napada najutvrđenije položaje protivnika, kakav je, kada je u pitan ju junaštvo ( ne i oprema) i Luka Pavićević.

Ima u ovim epovima i mnoštvo predivnih poređenja,epskih preuveličavanja, čak i lirskih i veoma emotivnih pasaža, a ono što je posebno impresivno  je bogatstvo jezika, turcizama i lokalizama što bi moglo biti temom doktorskih disertacija o bosanskom jeziku i njegovim sandžačkim varijantama.

Kaažimo na kraju da je sva ova tri epa  za štampu priredio književnik Hodo Katal, i da su objavljena u izdanju Matice Bošnjaka iz Novog Pazara.

( Sažetak rada W“TRI NOVA ZADIVLJUJUĆA EPA , saopšten na dvodnevnom naučnom simpozijumu „VIJEK IPO AVDA MEĐEDOVIĆA“ u Bijelom Polju)

Braho Adrović