Alkoholizam je oduvijek bio jedan od najvećih društvenih problema u Beranama, ali uporedo sa njegovim narastanjem u varoši je rasla i potreba društva da se ogranizovano suprotstavi širenju tog poroka i pošasti.

Ove godine navršilo se sto godina od osnivanja prvog zvaničnog beranskog Saveza trezvene mladeži „Jedinstvo“ koji je formiran 1921. i na čijem se čelu nalazio sudija Nikola Vukov Dabetić iz Budimlje.

Ali, iako je taj Savez trezvene mladeži osnovan godinu dana nakon zavođenja prohibicije u Americi (1920), i čitavih devet godina poslije održavanja velikog Đurđevdanskog kongresa Saveza trezvene mladeži u Kragujevcu (1912), ideja trezvenosti ponikla je i zaživjela u Beranama punih dvanaest godina prije toga, davne 1909., u vrijeme dok je varoš još uvijek teritorijalno pripadala velikom Otomanskom carstu.

Tog ljeta ovdje su već bila formirana tri „Društva treznosti“, a osnovao ih je tadašnji učenik sedmog razreda Solunske gimnazije Nikodim Niko Cemović u „Bučičko-vinickoj opštini“, u školi kod manastira Đurđevi stupovi i na Polici.

Vijest o osnivanju Društava treznosti u Beranama objavile su tada u Carigradu ugledne srpske nedjeljne novine „Carigradski glasnik“ tri mjeseca prije gašenja, u svom 29. broju od 10. jula 1909. godine, u rubrici „Dopisi i vesti iz unutrašnjosti“.

Tako smo ovoga ljeta, umjesto zvanične proslave stogodišnjice početka institucionalne borbe protiv alkoholizma, mogli da obilježimo čak 112 godina osnivanja prvog Društva treznosti u Beranama, jednog od prvih na Balkanu.

Jer su Beranci i po tom pitanju bili balkanska avangarda.

„DOPISI I VESTI IZ UNUTRAŠNJOSTI

Iz Berana - nam javljaju, da su nekoliko školovanih mladića pregli, da onamo, gde je jako razvijeno pijanstvo, osnuju društva treznosti. Učenik sedmoga razreda solunske gimnazije N. Cemović organizovao je do sad tri takva društva, - u bučičko-vinickoj opštini, u školi kod Đ. Stubova i na Polici. Ovo su pohvalne pojave.“

(Carigradski glasnik broj 29. Konstantinopolj, 10. jul 1909. godine.)

Tekst i foto: Adem Ado Softić

Preuzeto iz 19. broja časopisa „Nova Sloboda“