Niz Detroit jesen rominja. A u otmenom kraju ovog centra američke automobilske industrije, rodnog grada bokserskog šampiona Džo Luisa, divna kuća, okružena brižljivo njegovanim vrtom. U kući ljepotica; kao iz priče, iz legende, mis  Mičigena, Anita Šina.

-Bila sam srećna kada sam među stopedeset kandidatkinja izabrana za mis države Mičigen – priča mi dvadesettrogodišnja Anita. – Ali znam, od ljepote se ne živi, pa sam završila Fakultet političkih nauka i sada studiram pravo. Želim da budem pravnik, advokat…

Uz ljepotu, najčešće, baš ne ide mudrost. Kod Anite nije tako. Bog ju je podario i ljepotom i pameću. Član je brojnih naprednih   studentskih organizacija na Detroitskom univerzitetu.

-Jeste, mi mladi se borimo da spriječimo etnička čišćenja. Nastojimo da tu našu ideju ozakonimo – veli ljepotica Anita. – Borimo se da bude manje netrpeljivosti i rasne diskriminacije. Nacionalizam stvara probleme, dovodi do rata, a rat niko ne želi. Rat je tragičan. Mi, američki studenti, hoćemo mir u cijelom svijetu, ali mi smo realisti, znamo koliko možemo postići, pa mlade ljude savjetujemo da ne mrze nikoga. Znam da sve to odjednom ne možemo da postignemo, ali ako se ne pokuša, onda je lose…

Pitam je hoće li biti političar ili advokat?

-Može oboje – kategorična je Anita. -Sada radim puno u politici, jer se jedino politikom mogu mijenjati stvari. Ali, znaš, u Americi sada nije dobro biti političar. Za političare se kaže da lažu, da više rade za sebe nego za druge ljude. Bavljenje politikom će mi svakako dobro doći kad postanem pravnica…

-Srce moje, kako mi lijepo pričaš! – uskliknu iz prikrajka majka Anitina,  Milka,  Vasojevka, od Đekovića. 

Otac Anitin, Luis, Iračanin, inženjer elekrotehnike. Studentska ljubav, započeta u Beogradu, zavšila brakom u Detroitu.

Anitina baba, po majci, Dara Milikić, bila je ljepotica. O njoj su pjesme pjevane. Ali, kako reče Ivo Andrić, sve takve ličnosti o kojima se govori i pjeva, odnese brzo ta njihova naročita sudbina, a iza njih, umjesto ostvarenih života, ostane da živi pjesma ili priča…

- O, dopala mi se majčina Crna Gora – ushićeno kaže misica Anita. – Divne su crnogorske planine, ljudi gostoprimni, spomenici kulture vrlo interesantni. Kad me ovdje u Americi pitaju koje sam nacionalnosti, nikad nijesam rekla da sam Amerikanka, već Crnogorka, po mojoj majci…

Žurno sjede u svoj plavi “pontijak” i  odjuri na fakultet.

Iz knjige “Daleki bliski svijet”