Danas je 80 godina od kada je Crna Gora izgubila jednu od najznačajnijih ličnosti iz bogate plejade revolucionara NOP-a. Na domak tek oslobođenog Beograda, u predvečerje 23. oktobra 1944. godine, ugasio se život Ivana Milutinovića, komuniste, revolucionara, rukovodioca, general lajtnanta, Narodnog heroja.
Sin ponosnih Pipera i Crne Gore, na porodičnom ognjištu, saznao je i prihvatio vrijednosti čojstva, junaštva, čestitosti i hrabrosti. Odnio ih je sobom iz kuće piperskih vojvoda, barjaktara i boraca za slobodu. Osjećaj pravde i slobode odlike su karaktera Ivana Milutinovića.
Kao gimnazijalac, prihvatio je ideje Oktobarske revolucije, najviše kroz razgovore sa svojim ujakom Vukašinom Markovićem. Prezir prema tiraniji i izdaji ispoljava kao rukovodilac Udruženih studenata-marksista na Pravnom fakultetu i Beogradskom univerzitetu, gdje organizuje predavanja i štrajkove studenata, u kojima je i ranjen. Aktivno radi u sindikatima i među radnicima. U tom periodu, bio je i predavač na partijskoj školi „Crveni univerzitet".
Životni put mu je bio obilježen radom, patnjom i odricanjem. Aktivnost Ivana Milutinovića nije prošla nezapaženo stalnoj policijskoj pratnji. Često je mijenjao mjesta boravka u Beogradu i šire: Crnoj Gori, Hrvatskoj Sloveniji, Kosovu i Metohiji. Ni hapšenja ga nijesu zaobišla. Od 1928. do 1940. godine, u tri navrata osuđen je na preko 8,5 godina robije.
Boraveći po hladnim i vlažnim zatvorima Glavnjače, Sremske Mitrovice, Lepoglave i Bileće, izložen teškim uslovima, mučenju i prebijanju, ozbiljno je narušeno njegovo zdravlje. Ali ga ni to nije odvratilo da se i dalje uporno bori za poboljšanje uslova boravka u zatvorima. Živio je život revolucionara.
Godine 1927., boravi u Crnoj Gori i radi sa seljačkom i radničkom omladinom, učvršćuje SKOJ-evske organizacije, pomaže komunistima na izborima. Član KPJ od 1923. godine, CK KPJ od 1939. godine i Politbiroa, učestvuje u pripremi svih značajnijih partijskih događanja u 1940. godini: pomaže crnogorskim komunistima u jačanju organizacije, radi na organizovanju partizanskih odreda u Zapadnoj Srbiji, Crnoj Gori, Bosanskoj Krajini, priprema Plenum u Momišićima i 8. Konferenciju PK KPJ za Crnu Goru, Boku i Sandžak u Beranama, 5. Zemaljsku Konferenciju KPJ u Zagrebu.
Kao iskusan revolucionar i partijski funkcioner, učestvuje u radu Savjetovanja u Stolicama i na sastanku, 4. jula u Beogradu, kada je CK KPJ donio Odluku o podizanju ustanka. Poslije 13. julskog ustanka, delegat je VŠ NOPOJ u Crnoj Gori, sa širokim ovlašćenjima da koordinira i razvija postojeće organe vlasti, da radi na reorganizaciji postojećih i mobilizaciji novih vojnih jedinica.
U oktobru iste godine postavljen je za komandanta GŠ NOPO Crne Gore i Boke. Pripremio je i organizovao Ostrošku skupštinu 1942. godine, što je bila prelomna etapa prve faze NOB. Vojničke dužnosti je obavljao sa pozicije Komandnta GŠ NOPO Crne Gore, člana VŠ NOPOJ, člana Štaba 3. i 2. Udarnog korpusa. Prošao je sve bitke i ofanzive NOR-a. Nijedna značajna vojno-politička aktivnost tokom rata na teritoriji Jugoslavije i Crne Gore nije se dogodila, a da Ivan Milutinović nije aktivno učestvovao i rukovodio pripremama i organizacijom.
Nizali su se: Prvo zasjedanje AVNOJ-a u Bihaću 1942. godine, na kojem je bio vijećnik izabran za člana Izvršnog odobora; Osnivanje prvog sreskog NOO u Crnoj Gori u Beranama 1943. godine; Prvo zasjedanje ZAVNO Crne Gore i Boke u Kolašinu, novembra 1943. godine i njegovo prerastanje u CASNO 1944. godine, čiji je bio predsjednik; Delegat je Crne Gore na Drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu 29. novembra 1943. godine, gdje je bio član Radnog Predsjedništva, a potom izabran za člana Nacionalnog komiteta oslobođerja Jugoslavije (NKOJ).
Želja za učenjem i sticanjem novih znanja, bila je stalna preokupacija Ivana Milutinovića od rane mladosti. Naročito ekonomija, nacionalna i pitanja seljaštva. Organizaciona i partijska iskustva predratnog perioda i vojničke sposobnosti stečene u ratu, presudno su uticali da se, na Drugom zasjedanju AVNOJ-a, Ivan Milutinović izabere za Povjerenika za narodnu privredu i finansije u NKOJ, što bi odgovaralo funkciji Predsjednika Vlade u mirnodopskim uslovima. Ovu odgovoru dužnost Milutinović je znalački i savjesno obavljao 1943. i 1944. godine.
U oskudnim ratnim uslovima, obezbjeđenje, organizacija i snabdijevanje vojske, pored borbenih dužnosti, jedno je od najznačajnijih pitanja funkcionisanja NOV. Na njegovu inicijativu, po prvi put u ratnim uslovima, raspisan je Narodni zajam u iznosu od 500 miliona dinara, za obezbjeđenje sredstava za snabdijevanje jedinica. Finansijski, politički i mobilizacijski efekti zajma bili su veoma značajni. Organizovan je i izvršen popis razorenih privrednih objekata. Zajedno sa Obrenom Blagojevićem i četvoricom vrsnih poznavalaca ekonomskih i finansijskih prilika sa ostalih prostora Jugoslavije, na Visu 1944. godine, Milutinović je bio inicijator i rukovodilac za izradu Zakona o oduzimanju ratne dobiti.
Došao je i na ideju zamjene novca, da emigrantska Vlada u Londonu ne bi mogla plasirati svoj novac na jugoslovenskoj teritoriji, prije izrade prvog novca nove Jugoslavije. Kako u Jugoslaviji nije bilo tehničkih mogućnosti za štampanje, otputovao je sa Maršalom Titom u Sovjetski savez. Boravak u Moskvi predstavljao usaglašavanje stavova najviših vojnih i političkih predstavnika dvije države o dejstvima jedinica NOVJ i Crvene armije, o pomoći u životnim namirnicama, naoružanju i usavršavanju oficirskog kadra.
Taj delikatan zadatak Ivan Milutinović je, kao i sve prethodne, obavio odgovorno, znalački, sa visokim osjećajem diplomatskog senzibiliteta, kako i dolikuje državniku njegovog ranga. Na povratku u zemlju, stradao je od njemačke mine položene u Dunav. Imao je 43 godine i bio je član Politbiroa CK KPJ.
Crna Gora i Jugoslavija izgubili su jednog od najsposobnijih revolucionara i političara, rukovodioca koji je mogao mnogo dati novoj državi, pred kojom je bio dugotrajan i naporan put obnove i izgradnje. Koliko je bio cijenjen od najvišeg vojnog i političkog vrha, prvenstveno od Vrhovnog komandanta Maršala Tita, govori činjenica da je bio glavni nosilac i realizator brojnih događanja vojnog i političkog dešavanja u Crnoj Gori.
Prilikom formiranja ZAVNO Crne Gore i Boke, zbog brzine kojom treba raditi, Tito je lično u pismu koje je uputio naglasio: Prema tome Milutine, kupi vojsku da stigneš na vrijeme na bojište".
O njegovoj razboritosti prilikom formiranja nove Jugoslavije, u čiji sastav ulazi Crna Gora kao federalna jedinica, svjedoče riječi iz njegovog referata na Trećem zasjedanju ZAVNO: Svako je svoj gospodar u stvaranju federalne jedinice na dobrovoljnoj osnovi u ravnopravnoj zajednici Federativne Jugoslavije. Da li nas ta odluka obavezuje da se nje uvijek držimo Ne! Ona je samo potpuno ostvarenje našeg prava".
Vojničko znanje i mudrost koje je posjedovao, dolazi do izražaja u Petoj neprijateljskoj ofanzivi na Sutjesci, gdje, kao član VŠ, u cilju zaštite ljudstva, predlaže Odluku o zaštiti teških ranjenika i taktički pokret jedinica preko Sutjeske i Volujaka prema Hercegovini. Svaki posao obavljao je sa elanom, savjesno.
Za osvjedočena herojska djela, uspješnost u komandovanju i naročite zasluge u borbi za oslobođenje naših naroda, na prijedlog Vrhovnog komandanta JNA, Josipa Broza Tita, 6. jula 1945. godine, dobio je Orden Narodnog heroja. Dva mjeseca kasnije, 6. septembra 1945. godine, Antifašističko vijeće NO Albanije proglasilo je Ivana Milutinovića Narodnim herojem Albanije.
Od strane SSSR, za zasluge u borbi protiv fašizma, odlikovan je Ordenom Kutuzova prvog stepena, koji se dodjeljuje starješinama ranga komandanta Armije. Borac i vizionar, svoj život je utkao u temelje moderne Jugoslavije i Crne Gore.
Ponosna je zemlja koja iznjedri takve sinove kakav je bio Ivan Milutinović. Neumorni je stvaralac modernog društva, u kojem su građani slobodni, jednaki, lišeni bilo kakve podvojenosti i u kojem su im zagarantovna sva prava. Njegov lik i djelo zavrjeđuju vječno pamćenje i poštovanje.
Nažalost, ima i onih koji ne dozvoljavaju da Milutin, zajedno sa četvoricom saboraca, mirno počiva u grobnici narodnih heroja na Kalemegdanu. Ali, tu je Crna Gora, njegov zavičaj, koja uvijek može pružiti vječno utočište i mir kakav zaslužuju velikani svoga roda.
Uz zahvalnost za sve što je uradio za stvaranje nove, samostalne, demokratske, multinacionalne, građanske i antifašističke države za koju se borio, a kakva želimo da bude i današnja Crna Gora.
Milojica Dakić
potpredsjednik SUBNOR-a
Obraćanje na Akademiji povodom 80 godina od smrti
Podgorica, 23. 10. 2024.
