(Slobodan Tomović ,,Građanski rat u Crnoj Gori“, izdavači ..Štampar Makarije“, Beograd, ,,Obodsko slovo“, Podgorica, štampa: ,,Obod“, Cetinje, 302. str., 2024.)
Beranska gimnazija, osnovana, 1913. godine, veoma je brzo postala jedna od najboljih školskih ustanova u Crnoj Gori, ali i znatno šire. Jedan od glavnih razloga za to bila je i jedna istinska niska vrsnih predavača i to sa raznih strana i iz različitih krajeva, obogaćena i prognanim carskim ruskim stručnjacima, oficirima, umjetnicima, koji su spas od komunističkog i boljševističkog biča našli na našim prostorima.
Veoma je nezahvalno spominjenje nekog od tih predavača bez razloga, sem ako nije u pitanju riječ samo o njemu, jer se u protivnom potiskuju oni i one koji pomen, takođe, itekako, zaslužuju, a slično je i sa učenicima i učenicama te ustanove.
Međutim, uprkos takvoj činjenici, s vremena na vrijeme, pojave se oni koji sebi daju za pravo da određuju koji su to najbolji i najpoznatiji đaci i profesori u istoriji gimnazije. Ne samo da je to protivno pravilnom rasuđivanju i pisanju, nego izaziva i smijeh, jer se navode sve isti đaci, kao da nije bilo boljih i poznatijih od njih. Očigledno da im je mjerilo za takve navode pripadnost i privrženost spomenutih SKJ i ,,revoluciji“, iako neki od njih, kao izuzetno slabi učenici, nijesu mogli da nastave učenje u beranskoj gimnaziji, nego su spas potražili dalje, i to, čak, u više različitih gradova.
A ono što ne može niko opovrgnuti i poreći jeste to da je među najpoznatijim i najboljim predavačima u istoriji beranske gimnazije, svakako i dr Slobodan Tomović, koji je đake učio tajnama filosofije, logike i psihologije.
Profesor Tomović je rođen u Mateševu, Kolašin, 1929. godine, od oca Velimira, profesora književnosti i istorije i majke Olge, rođene Vuković iz Berana. Učenje u osnovnoj školi je završio u Mateševu, a gimnazijsko u Kolašinu, Beranama i u Nikšiću, zbog selidbi porodice.
Studije čiste filosofije je upisao i okončao na Filosofskom fakultetu u Beogradu, na kojem je 1973. godine odbranio doktorski rad o Njegoševoj filosofiji. U vrijeme kad je vršen njegov progon od strane komunista i kad mu je zabranjeno studiranje, nastavio je učenje na Bogoslovskom fakultetu, takođe u Beogradu.
Svoje školovanje više puta je prekidao zbog ratnih prilika, ali i zbog toga što je u nekoliko navrata hapšen zbog svojih stavova protiv komunizma i osuđivan je od strane vojnih, redovnih i disciplinskih sudova.
Svoju prosvjetnu djelatnost započeo je kao gimnazijski profesor filosofije, psihologije i logike u Peći, Smederevskoj Palanci, u Beranama i u Podgorici.
Redovni profesor Univerziteta Crne Gore postao je 1979. godine, a uzgred je bio, sve do 1992. godine, naučni urednik za sve oblasti Enciklopedije Jugoslavije, a sedam ljeta je obavljao dužnost ministra vjera u Vladi Crne Gore.
Objavio je više knjiga i oko 800 raznih stručnih članaka, predgovora i osvrta.
Usnuo je u Gospodu 2016. godine u Podgorici, a sahranjen je po sopstvenoj želji u Mateševu, u Planinici, gdje je i započeo njegov životni krug i gdje se, eto, i zaokružio.
A ove godine objavljene su njegove uspomene razvrstane i sređene pod naslovom ,,Građanski rat u Crnoj Gori“, na 302. stranice, koje je priređivač sklopio u dvije cjeline.
Uvod za knjigu je napisao pjesnik i akademik Matija Bećković, dok je uvodno slovo potpisano od strane samog Tomovića u kojem napominje da je sve izrečeno jednostavno, gotovo narodnim jezikom, bez filosofskih osvrta i pojašnjenja, a sve u cilju što lakšeg poimanja tako složenih i zamršenih dešavanja.
Pregled djela, što se tiče jezikoslovlja, izvršio je poznati književnik Miladin Ćulafić iz Beograda, koji je rođen u Gornjim Lugama kod Andrijevice, a inače i sam nekadašnji učenik beranske gimnazije, koji je tada i započeo svoj ozbiljniji literarni rad.
Cijeli tok kazivanja pretočenog u tanane uspomene i prisjećanja u prvom dijelu knjige, znalački vođen, bez suvišnih detalja i zapažanja, sem onih čiji je cilj da zadrže našu pažnju, narasta od sažetog i kratkog uvoda o precima, porodici, djetinjstvu, mladosti, sve do iznenadnih ratnih strahota sa previranjima i zločinima koje je to veliko zlo nosilo u svojem ogromnom crnom torbaku. Sve to viđenje i svi ti utisci jesu oni viđeni očima jednog djeteta, dječaka i mladića koji je preskočio tuđom voljom djetinjstvo sa svim onim njegovim igrama i bezazlenošću i koji je sazrio uz miris baruta i uz užas pogibija i nestanka onih najmilijih!
Čitalac saznaje da su značajnu ulogu u njegovom odrastanju pored djeda Periše, oficira stare crnogorske vojske, bake Petrane-Puće, oca Velimira, majke Olge, strica Miraša, odigrale i njegove tetke, očeve sestre - Đurđa, Milica i Ljubica.
Posebnu ulogu u svemu tome imala je Đurđa, tetka Đuka, koja se nije udala, jer je ostala bez svojeg vjerenika oficira Baja Krdžića, koji je poginuo tokom Prvog svjetskog rata. Pratila je svojeg bratanića-miljenika, kao što je i on napisao, ,,u stopu“ i preživljavala i doživljavala dobro i zlo sa njim, bdijući nad njime kao dobra gorska vila, koja čuva dječicu, pastire, pastirice, domaćine i putnike namjernike.
Sva ratna dešavanja iskazana su postupno sa veoma kratkim opštim uvodima i Tomović se pridržavao toga da opisuje ono što se desilo u njegovom kraju, pa, ponekada, i u cijeloj Crnoj Gori, zasnivajući sve na ličnom viđenju, a ne na nekom nametnutom, izbjegavajući opširne iskaze svojstvene za mnoga slična autobiografska djela a naročito su upečatljivi i sasvim jasno prikazani oni događaji kojima je i sam prisustvovao.
Samo pukim slučajem Tomović je nekoliko puta izbjegao kandže smrti, ali kraj rata nije značio za njega i kraj muka.
One, posleratne, izrečene su i u ovoj knjizi, a svoje mjesto su našle u odjeljku Dodatak.
Tomović je u tom drugom dijelu naveo ,,Pedeset razloga uzroka propasti komunizma“, a osjećam slobodu da dodam da dobri profesor nije dočekao da osjeti, u punoj mjeri, kako to najveće zlo u istoriji ljudskog roda opet narasta kod nas, ponegdje i u svijetu, kako ga šalje lično vrag, koji ga je i osmislio, da i dalje uništava najprije moral, time i dušu čovjeka, pa onda sve redom, a njegovi podanici i dalje se bogate i žive lagodno, sada preoubučeni u druga ruha, navodno priklanjajući vjeri, uz obilje patetičnog rodoljublja, onog iz duboke pozadine..
Dalje, veoma su zanimljivi njegovi napisi ,,Komunizam i gluma“, ,,Odgovornost i krivica“, ,,Luciferi“, u kojima je otvoreno, bez ikakve zadrške napada komunizam, ukazajući na sve ono rušilačko u nemoralno što nosi u svojim mračnim njedrima.
Poseban dojam ostavljaju redovi ispisani o njegovom saslušanju i disciplinskom suđenju na Filosofskom fakultetu od 4. juna 1952. godine, kad je bio student druge godine na Grupi za čistu filosofiju. Oni koji su ga saslušavali, pojedini profesori, pa zatim lažni svjedoci studenti, da im imena i prezimena ne spominjemo, od kojih su neki i njegovi zemljaci, pa, čak, i saplemenici, utrkivali su se u tome da mu stave što više nepostojeće krivice na pleća. To je takva građa da od nje može da se napiše zanimljiva drama, pa i roman, zašto da ne?
Imao sam sreću da mi je profesor Slobodan Tomović predavao u beranskoj gimnaziji filosofiju i logiku, ali i da sam bio počastvovan time da sam polagao maturski ispit upravo kod njega s temom ,,Teorija točaka Ruđera Boškovića“, jedan istinski filosofski rad sa primjesama fizike.
Koju godinu kasnije i moj najmlađi brat Milenko, takođe je maturirao kod njega, s radom o filosofiji Karla Jaspersa. Bliski rođak, brat od strica, Dragić, odbranio je, koju godinu prije nas, maturski rad kod profesora Tomovića, ,,Analitički i sintetički sudovi“ od Imanuela Kanta.
Da dopunim - zahvaljujući želji profesora Tomovića, koji me i naveo na takvu pomisao, upisao sam studije čiste filosofije na Filosofskom fakultetu u Beogradu, daleke 1970. godine.
Dr Slobodan Tomović je bio, između ostalog, jedna od najsvjetlijih zublji u velikom svetioniku znanja nekadašnje čuvene beranske gimnazije. Iako je tada bilo uobičajeno da se učiteljice, učitelji, nastavnice, nastavnici, profesorice, profesori oslovljavaju sa nametnutim ,,druže“ i ,,drugarice“, profesor Tomović je za sve nas bio i ostao – gospodin profesor, a ova zavjetna knjiga uspomena i sjećanja, veoma značajna i ubojita, treba da se nađe u biblioteci svih onih koji koriste svoj mozak za razmišljanje, a ne tuđi!
Milija Pajković
Fotografija: foto-album porodice Tomović
Obrada fotografije: Milija Pajković
Fotografija naslovnice: Milija Pajković