Sjeverni krak Lima, onaj koji se proteže od glavnog mosta u Beranama, ka Talumu i ka ulazu u Tivransku klisuru, sređuje se uveliko – s obje strane grade se kamene obaloutvrde, sa šetalištem iznad, sa klupama, doduše betonskim, ali sa začuđujuće malo stepenica koje vode do samih obala.

Takav oblik zauzdavanja rijeka i rječica je uobičajen u svijetu, ali je među njima malo takvih  kao što je Lim, ljepotan s plavim i bistrim očima! Te rijeke sa kejovima nemaju njegovu divlju ljepotu, boju, a ni bistrinu.

Zato se i samo po sebi nameće pitanje - da li smo mogli bez takvog sputavanja prirodnog toka Lima, koji je doduše svih ovih potonjih godina prilično uništavan vađenjem pijeska i šodera građevinskim mašinama, ali je on sve to sređivao kad bi se žestoko naljutio u kasnu jesen i u rano proljeće?

Ako i nekako prihvatimo da je to trebalo da se uradi, ponajviše zbog sigurnosti beranskih naselja naniže, zatim i zbog ugođaja za sve stanovnike beranske doline, što je za svaku pohvalu, treba, ipak, prihvatiti i činjenicu da te novije naseobine nikako nijesu trebale da niknu na tim mjestima, pa bi priroda ostala sačuvana i Lim ne bi nikom nanosio štetu, pogotovo zbog toga jer je to sve njegovo i ničije drugo.

Ova zamisao koja se ostvaruje, a treba da se u potpunosti ostvari do decembra ove godine, može se i objeručke prihvatiti, najviše zbog šetača, biciklista, porodica, zaljubljenika u rijeku, ali i mještana Taluma i Prosina  (Harema).

Ponajviše zbog toga, jer neće biti više smrdljivih i nečistih otpadnih voda, smetlišta i što će uporedo nići i njegovani zeleni pojas, ali i ulična rasvjeta koju su u prvom naletu jednostavno zaboravili. Ta i takva slika čini već taj dio Berana i gradskom cjelinom i to je sve u redu!

Međutim, glasine, a nadamo se da su samo to i ništa više, da će se sličnim radovima napasti i južni dio od glavnog mosta i tom prilikom uništiti, pored ostalog, i opšte beransko dobro, čuvena Plaža kod mosta, ne djeluju nimalo ohrabrujuće i zloslutno nagovještavaju  uništenje jednog prepoznatljivog, a prirodnog izgleda tog dijela Lima.

Radovi i zakopavanja u šoderu su vidni, ali ostaje nada da će i biti zatrpani i vraćen prvobitni izgled tog dijela i plaže. Kad stanete po sredini mosta i pogledate u tom pravcu ugledaćete zelenilo sa obje strane, talase i talasiće koji migolje preko milutskih hridi, ugledaćete bjelutke, sjetićete se kako ste bacali plovke preko površine Lima, takmičivši se čija će se najduže i zadržati na njoj, namah osjetite dušu našeg Lima, a oni stariji podsjete se, između ostalog, i nekadašnjih gužvi u beranskom bioskopu, gledanja vesterna i onih legendarnih scena kada preko rijeka gaze kauboji i Indijanci, uz dobru muziku, ožeženi suncem ili osvijetljeni mjesečinom, upravo kao da to čine preko tog limskog gaza, ka luškim lugovima...

Priče da sve to treba da učvrsti noge mosta nijesu baš isuviše umirujuće, jer se to može srediti i na drugi pravi građevinski zahvat, a da ne šteti nikom i da ne zahvata uopšte površinu plaže.

Taj južni dio Lima je već obezbijeđen cestom i pločnikom-šetalištem sa njene obje strane, doduše užom od propisane širine, i nazivaju je pogrešno zaobilaznicom, iako ništa ne zaobilazi, nego ulazi pravo u sredinu varoši, još malo pa i u glavnu ulicu. A prava zaobilaznica, koja zaobilazi grad i vijuga ispod Pečičkog, Lužačkog, Bogavskog i Dolačkog brda, koja su, u stvari, jedna cjelina, postoji odavno i možda je i prva ona prava u Crnoj Gori!

Nadam se da će građanke i građani Berana, kao i svih ostalih predgrađa, okolnih naselja i sela, naročito oni koji su voljeli i vole da se kupaju na tom mjestu, da skaču sa mosta, gnjuraju, da se bave ribolovom, da se spustaju sa porodicom, najviše sa dječicom, u pogodno vrijeme tokom cijele godine do same obale, gdje se i održava plivanje za Časni krst na Bogojavljenje, uz brojno prisustvo vjernika i ostale publike, bez obzira na vjersku pripadnost, gdje pristaju učesnici Šlaufijade i Limske regate, shvatiti da bi to značilo i prosto okivanje Lima, nestanak omiljene plaže, pa iako se radi o kamenu, a ono ničem ne vodi, do uništenju nečeg što treba da bude pod zaštitom svih nas, jer je Lim dio nas, našeg bića, naš sabrat, koji pomno prati naša djetinjstva, mladost, zrelost i starost...

Ne postoje inženjeri, arhitekte i ostali koji mogu da me ubijede u ispravnost takvog nauma, jer beranska plaža kod mosta nije za okivanje, a ni Lim, i to odatle, pa tjeraj dokle hoćeš ka jugu, odakle nam i dolazi. A ako su željni daljeg rada, onda mogu od ušča Bistrice u Lim, razvući asfaltnu traku samo za pješake, šetače i bicikliste i to pravom linijom, uz obalu, sve do kraja beranskog atara - do Marsenića Rijeke...

Milija Pajković

Fotografija: privatna arhiva; obrada: Milija Pajković