Bio je sam protiv svih na tom skupštinskom odboru od ničega.

I bio je više nego dovoljan da pokaže civilizacijsku i svaku drugu razliku koja odvaja vrijednost, čojstvo, dostojanstvo i ljudskost od bahate zadriglosti začaurene svijesti četnonostalgičara, kojima je još jedna prljava rabota dodijeljena da je sprovedu nečasno, kako to jedino čopor u naletu može i jedino umije.

Željko Rutović, čovjek od stila, neustrašiv borac za istinu, kao vrhovnu vodilju kojoj se jedinoj bezrezervno povinuje, aktere grdnog nauma učinio je bezvrijednim i u sopstvenim očima. Jasno im je stavio do znanja ko su i kojem to beznadležnom sistemu vrijednosti pripadaju, sam, jer su neki drugi imali „principijelne stavove“ i unaprijed dogovorene obaveza, a ticalo ih se i te kako.

Rutović je dokazao i pokazao dominaciju zanja i nalet stampeda predstavnika vlasti obesmislio do te mjere da više ni sami nijesu znali kojim su povodom tu đe jesu. Znali su jedino da im je zadatak da smijene čovjeka koji zna više od prisutnog egzekutorskog kolektiviteta zajedno i to su nastojali uz tuc-muc varijacije nekako da dovedu do kraja.

Da sve bude u duhu političke jadikovke predstavnika vlasti, pobrinuo se na kraju ove amaterske predstave za neuke, navodni humanista i ljekar koji je, po onome što je izgovorio, samo dokazao da je ipak samo skromnog dometa, i ništa više. Na konstaciju da nezakonje vuče odgovornost i da će neko morati sve ovo da plati, šeretski, kao da je za kafanskim stolom odgovorio je: …platićemo to. To je najmanji problem…

Da, platiće sigurno. Novcem naroda. A kad bi iz vlastitog džepa, teško da bi ih neko mogao naćerati da se upušte u ovoliku količinu gluposti i bezakonja.

Javnost, ova domaća ali i ona međunarodna sigurno je sa neskrivenim čuđenjem sve ovo pratila. Domaća se oglašava, istina pojedinačno. Opozicija još ćuti, kao i značajan broj crnogorske intelektualne svijesti. Nekada glasne nevladine organizacije snom mrtvijem spavaju.

Danas je to tako u zemlji naših prađedova, koji su prkosili sili hrabrošću i ljudskim dostojanstvom, o čemu je svijet pisao kao nevjerovatnoj vrlini jednog malog naroda u srcu Balkana.

Slavko Mandić