“Razumijem reakcije ljudi. U pravu su. Da se nešto slično dogodilo u mojoj zemlji reagovao bih na isti način. Zato ne mogu da se ljutim zbog ovog što se desilo”, riječi su državljanina Republike Turske, vlasnika lokala u Podgorici koji je demoliran u noći između nedjelje i ponedjeljka.
Ova rečenica, baš kao i manijački napad nekih drugih državljana iste zemlje, koji je izazvao bijes dijela građana Podgorice i Crne Gore, bolje govori o nekim od migranata koji trenutno žive u Glavnom gradu nego skoro sve izjave naših političara prilikom prvih reakcija na ranjavanje jednog našeg građanina. Pozicionih i opozicionih.
Za razliku od izjava naših političara, izjava ovog migranta još jednom pokazuje da se nigdje i ništa ne smije generalizovati i da svako treba odgovarati samo za svoje postupke, a zemlja domaćin prema svakom migrantu treba da reaguje samo prema zaslugama i onako kako on poštuje njene zakone.
Naime, u svojim prvim reakcijama nekih od lidera političkih partija i vjerskih predstavnika, potom predstavnika NVO-a, anlitičara, a onda i medija, svi su osudili povređivanje mladog Podgoričanina, kojeg je nožem povrijedio neko iz grupe ljudi za koje se sumnja da su državljani Republike Turske.
Problem je samo što, nerijetko, kod nekih od njih pomenuta rečenica je imala i nastavak koji je išao sa riječju “ali”… Kojom se relatizuje gnusni čin koji su počinili neki od turskih državljana koji trenutno žive u našoj državi.
Ako je iskrena osuda pokušaja ubistva, ma od koga i kojeg autoriteta dolazila- političkog ili vjerskog, ta kratka riječ- to “ali”, nikako nije smjelo i ne smije da se nalazi u istoj sa riječima osude. Jer, to “ali” moglo je samo da dodatno usloži političko i društveno stanje koje je u nedjelju veče vladalo među okupljenim građanima Zabjela I Podgorice, koji su, izgleda, željeli da na bahatost i pokušaj linča odgovore na sličan način. Što, takođe, nikako ne smije da se dozvoli i dogodi.
Ovaj problem moraju da riješe institucije ove države, a ne plemenska, politička, ili bilo kakva okupljanja i odmazde. Jer, kao u svakom društvu i grupi, upravo na ovim primjerima- ranjavanju našeg građanina I paljenju ugostiteljskog objekta jednom korektnom državljaninu Republike Turske, potvrdilo se ono što bi, danas, svaki osnovac morao da zna- nema dobrih i loših naroda.
Ni migranata, ni državljana bilo koje zemlje. Kao svugdje i u svemu, postoje samo plemeniti i loši ljudi. Plemeniti, spremni na širenje dobrote, oprosta i samopožrtvovanja i hulja koje gledaju i traže zlo bilo gdje i bilo kad.
A, u prethodna dva dana neki od političkih i vjerskih autoriteta u Crnoj Gori, u pokušaju relativizovanja zločina počinjenog na pločniku Podgorice, bili su toliko slobodni, bahati i bezobrazni u svojim izjavama, da za nesreću izazvanu ludilom nekog od migranata, koja se, nažalost, može kao bomerang vratiti upravo onim kvalitetnim i dobrim ljudima- mignantima koji su usljed sopstvene zle sudbine morali da napuste zemlju u kojoj su rođeni, poput onog čovjeka s početka ove priče, optuže ni manje ni više, nego samog Aleksandra Vučića! I tako su srozali svoj autoritet kod ljudi koji nemaju “svoje” ili “njihove kriminalce”.
I bez migranata i problema koje mogu donijeti pojedinci iz drugih zemalja, jasno je svima nama da živimo u fragmentiziranoj zemlji i, što je još gore, u fragmentiziranom društvu koje je oboljelo od sindroma podozrenja. Čak i ksenofobije. Najprije, oboljeli smo od podozrenja prema onima koji slave različite bogove, potom prema onima koji drugačije misle, pa onda prema onima koji govore različitim jezikom… Na kraju, prema onima koji znaju sve padeže…
Iz tog nevjerovanja, rađa se podozrenje u sopostvene mogućnosti, zatim u druge, onda i na prošlost, sadašnjost i budućnost.
Zato politički lideri, a posebno vjerski, u ovakvim situacijama treba da smiruju strasti, da zlo osuđuju, umjesto da pokušavaju da relativizuju. Baš suprotno od onog kako se u posljednja dva dana ponašali neki od političkih lidera i vjerskih vjerodostojnika u Crnoj Gori.
Ovaj pokušaj ubistva treba da riješe državne institucije. Nakon hapšenja osumnjičenih za ranjavanje mladog Podgoričanina, te otkrivanja I hapšenja onih koji su zaplili uslužni objekat jednog migrant, nadležne institucije će, valjda, slučajeve dovesti i do pravednog kraja. Znači, napadače- neke od osumnjičenih migranata, ali i piromane kazniti, a zaštititi one koji radeći pošteno i poštujući zakone države u kojoj se nalaze pokušvaju da nađu svoj mir i blagostanje.
Ovo su situacije u koje ne smiju da se miješaju partijski lideri i vjerski poglavari. Osim sa izraženim iskrenim žaljenjem prema povrijeđenima. I oštećenima, takođe. U oba slučaja. Bez onog relativizujućeg “ali”.
Saša Radunović
