U izdanju IGP „Pegaz“ iz Bijelog Polja, iz štampe je izašla knjiga „U sjenci Feminog oraha“, autora Adema Ada Softića. Knjigu čini šezdeset priča i zapisa, ovog beranskog hroničara o gradu, ljudima i davno prohujalim vremenima, i svaka od njih prigodno je ilustrovana.
Knjiga je izašla u tiražu 1.000 komada, ilustrovana je fotografijama iz bogate kolekcije tog beranskog hroničara, lekturu je izvršila Milena- Mima Pavićević- Stojanović, a pripremu za štampu je izvršila Dragana Palević.
“Zahvaljujem svima koji su me godinama nagovarali, hrabrili i podržavali u namjeri da sve ono što više od decenije radim na društvenim mrežama i u raznim medijima, stavim na papir, ukoričim i spakujem u knjigu. Jer, kako reče prof. dr Draško Došljak u pogovoru pod naslovom „Sunčana strana sjećanja“: „Sve su naše priče ispričane, ali sve naše priče nijesu zapisane”, naveo je u knjizi Softić.
Kako je, u Pogoovoru, između ostalog, napisao prof. dr Draško Došljak, život je jedna velika priča ili zbir kratkih priča.
“Zato svaka nova priča vraća u život Čovjeka i vrijeme. Adem Ado Softić svjedoči svojim pričama da su one pohvale prohujalim vremenima i opomena novim stanovnicima budućih knjiga. Njegove priče su „zaštićeni svjedoci“ čovječanstva i potvrda protoka života. Svaka njegova priča je konkretna i korektna. Konkretna jer se vezuje za ljude i korektna jer je primjerom sačuvana u „hladu Feminog oraha“, đe udobno vjekuje... Lim protiče - knjiga pamti“, naglasio je Došljak.
S. R.
Čestitka Ismeta Krcića
Jednu od prvih čestitki za izdatu knjigu Ademu Adu Softiću uputio je naš poznati Beranac, jedna od legendi crnogorske izvorne muzike, Ismet Krcić, koji već decenijama živi u Beogradu.
„1952. g. bio sam sa drugovima u hladovini Feminog Oraha, kada smo zajednički donijeli odluku da otputujem za Beograd na školovanje. Taj legendarni Femin Orah je i sudbinski vezan za moju umjetničku karijeru. Dragi Ado, hvala Ti što si osvježio uspomenu na ovaj spomenik starih Berana! Jedva čekam da prelistam ovaj spomenar od knjige... Srdačan pozdrav, Ismet Krcić.“
Beograd - Berane, 19, jun 2021. godine.
O autoru
Adem Ado Softić rođen je 1959. u Ivangradu od oca Safeta, istaknutog kulturnog, sportskog i društveno-političkog radnika, i majke Fatime, rođene Zeković, službenice Narodne banke. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Ivangradu, a Defektološki fakultet u Beogradu 1982. godine.
Sredinom sedamdesetih, još kao gimnazijalac, očevim fotoaparatom pravio je svoje prve fotografije, a na inicijativu profesorice Ljiljane Mijović - Čukić započeo je i svoje prve književne korake. Kako je odrastao uz oca koji je u to vrijeme bio upravnik Doma kulture, drugom polovinom sedamdesetih godina aktivno se uključuje u kulturna dešavanja u Ivangradu.
Svirao je bubnjeve u jednoj lokalnoj gimnazijalskoj grupi, a kao kolekcionar muzike i diskofil „pustao ploče“ na igrankama i zabavnim večerima u gradu i okolini. U Amaterskoj dramskoj sceni KUD-a „Dušan Bošković“ radio je muziku za nekoliko pozorišnih predstava u režiji Miša Koraća, od kojih je najpoznatija „Mlaz krvi“ Antonena Artoa postigla najveći uspjeh, i do danas ostala najnagrađivanija pozorišna predstava u istoriji beranskog pozorišta.
Sa grupom entuzijasta sve do kraja osamdesetih i potiskivanja kulture u drugi plan pred naletom vulgarnog nacionalzma, organizovao je brojna alternativna kulturna dešavanja u Ivangradu.
Međutim, njegov rad dolazi do izražaja tek sa pojavom društvenih mreža i otvaranjem fejsbuk profila na kom svakodnevno izlaže stare fotografije Berana iz svoje bogate kolekcije, postavlja dokumentarne i umjetničke fotografije, priče, komentare, zapise i intervjue koje objavljuje u časopisu „Nova Sloboda“ čiji je član Redakcije i urednik fotografije.
Pored „Nove Slobode“ povremeno piše i objavljuje fotografije u Reviji „Bihor“ iz Luksemburga, Časopisu „Komun@“, Pobjedi, Planinarskim novinama i raznim drugim časopisima i portalima.
Od 2012. do danas imao je nekoliko izložbi starih fotografija u Beranama i Petnjici, a 2018. instalirao je stalnu postavku stotinak starih fotografija u Salonu „Ivangrad“ Hotela „Berane“ koji danas predstavlja neku vrstu alternativnog Kulturnog centra u kom sa svojim Udruženjem građana „Beranda“ organizuje razna kulturna deševanja i manifestacije.
Za Dan opštine 2012. dobio je posebno priznanje za prezentaciju grada i MOSI „Berane“, a decembra naredne 2013. od strane NVO „Spona“ i još nekoliko nevladinih organizacija odabran je za prvog laureata te godine ustanovljenog Priznanja „Ivangrad“ za doprinos očuvanju tradicije i kulture grada, koje su nakon njega dobili još i akademik Gojko Kastratović, pjevač Ismet Krcić i slikar Titomir Džudović Džu.
Dobitnik je i Plakete Časopisa za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore „Komun@“ 2018. godine.
Ovo je prva njegova knjiga koju je sam uredio, opremio, ilustrovao, dizajnirao korice i finansirao štampu, uz neizmjernu zahvalnost svima koji su ga podržali u tome.
A.S.
