„Moj zavičaj je tamo// gdje sve govori“
(Dobrašin Jelić)
Jedna od pedesetak knjiga Dobrašina Jelića (Andrijevica, 1946 – Beograd, 2021), objavljena u izdanju Književne zajednice Jugoslavije 2012. godine, nosi naziv „Održavanje vatre“. Danas kada je posthumno objavljena njegova knjiga poezije „Sizif u Ženevi“, svjedočimo da ništa ne može održavati životnu vatru kao poezija. U poeziji je i život i trajanje. U knjigama je vječnost! I u ovoj Dobrašinova!
„Sizif u Ženevi“ je zbirka pjesama posvećena ljudima i predjelima. Očekivano od Jelića. Ukupno 92 pjesme, od kojih je predjelima posvetio 34, a prijateljima, ljudima koji su mu obilježavali život 58. Pokazao je Dobrašin na ovim stranicama da su predjeli i ljudi neraskidivo vezani i u poeziji.
U uvodnoj pjesmi „Autobiografija“ dat je ram za sliku jednog života ispunjenog umjetnošću. Dobrašinovog! Slijede pjesme posvećene Milošu Kuju Jeliću, Branki Bogavac, Vasiliji Tomičić Timotijević, Dobrašinu Kićoviću, Đoku Stojičiću, Veselinu Brnoviću, Žarku Đuroviću, Ratku Deletiću, Mileti Miljanovom Ivanoviću, Galileju, Radojici Boškoviću, Dragomiru Ćulafiću, supruzi Vesni, Desanki Maksimović, Andrijevičanima, Radonji Vešoviću, Radmili Zeković-Jelić, Vladislavu Paniću, Emilu Labudoviću, Milošu Ćirkoviću, Ivani, Marku,Nikoli, Vladeti Vukoviću, Dušanu Mašoviću,Miketi Ivanoviću, Dimitriju L. Mašanoviću, Mirku Peroviću, Marku Jeliću, Miljurku Vukadinoviću, Krstu iPetri, Bošku i Radi, Đorđiju Đoku Račiću, Novici Noletu Petkoviću, Marku Puletiću, Milutinu Vugdeliću, Mihailu Laliću, Vidaku M. Maslovariću, Radivoju Bojičiću, Radiši Blagojeviću, Radomiru V. Ivanoviću, Darvinu, Dušanu Kostiću, Svetozaru Markoviću, Sokratu, Tesli, Radomiru Mićunoviću, Če Gevari, unuki Savi, Dušanu Matiću, Radomiru Galoviću, Radošu Jeliću...
U pjesmama o predjelima dominiraju Dobrašinovi zavičajni toponimi: Slatina, Jelićevina, Kraštica, Željevica, Komovi, Kostreš, Lomovi, Lim, Rudo brdo, Lisa,... Ali tu su i pjesme o onim krajevima koji su pečatili i bogatili njegov život: Beograd, Vojvodina, Venecija, Vrbas, Vrnjačka banja, Ženeva...
„Sizif u Ženevi“ je zbirka životnih pjesama Jelićević. Lirski – pjesnički putopisi predjela koji sada stanuju u poeziji. No, ne stanuju u ovoj njegovoj poeziju samo predjeli djetinjstva, zavičaja nego i oni koji su ostavljali motive za pjesničke slike.
Nigdje više ljudi iz života, umjetnosti, nauke nije stalo nego u ovoj knjizi. Ovo je zbirka Čovjeka o Ljudima. Ovo je poezija zahvalnosti i pohvale predjelima i ljudima. Svi su oni i sada upisani u ovu knjigu uspomena, spomena i vatre. A tamo gdje je vatra ostaje i žar.
Ostaje ognjište – ono pjesničko, Dobrašinovo oko kojeg se griju i grijaće se i pjesnički i životno nadahnjivati generacije što pjesmu razumiju.
U ovoj zbirci, Sizif – Pjesnik je izašao na vrh brda odakle se i dalje i bolje osmatra. Sa vrha književnog brda se odlazi u vječnost – na stvaralačko nebo! Gore su zvijezde!
Prof. dr Draško Došljak